Dok iz Sarajeva posljednjih dana stižu poruke da bi bilo „nedopustivo“ i „skandalozno“ da Ratko Mladić bude sahranjen uz vojne počasti, ponovo se otvara pitanje očiglednih dvostrukih aršina.
Naime, bivši komandant Glavnog štaba tzv. Armije BiH Rasim Delić, pravosnažno osuđen pred Haškim tribunalom, nakon smrti je sahranjen uz državne, vojne i vjerske počasti.
Haški tribunal je Delića osudio na tri godine zatvora po komandnoj odgovornosti, jer nije preduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi ili kazni zločine pripadnika odreda odnosno terorista „El Mudžahid“ nad zarobljenim pripadnicima Vojske Republike Srpske. Nakon njegove smrti žalbeni postupak je obustavljen, a prvostepena presuda proglašena je konačnom.
U samoj presudi opisani su brutalni zločini. Zarobljeni srpski vojnici bili su premlaćivani, mučeni elektrošokovima, a pojedini su bili prisiljavani da ljube odrubljene glave drugih zarobljenika.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić danas je upravo na to podsjetio, reagujući na poruke koje dolaze iz Sarajeva povodom sahrane Ratka Mladića.
Vučić je ukazao da je Delić sahranjen uz državne i vojne počasti, počasne plotune i prisustvo tadašnjeg poglavara Islamske zajednice Mustafe Cerića, ocijenivši da se prema srpskim i bošnjačkim ratnim komandantima primjenjuju potpuno različiti kriterijumi.
I tu se nameće jednostavno pitanje: ako je neprihvatljivo da haški osuđenik bude sahranjen uz vojne počasti, zašto isti princip nije važio za Rasima Delića?
Presude ne mogu važiti samo onda kada odgovaraju jednoj političkoj strani.
Sarajevo teško može istovremeno osuđivati mogućnost vojnih počasti jednom haškom osuđeniku, a prećutkivati činjenicu da je drugom takva počast već ukazana.
Upravo zato priča o Rasimu Deliću danas nije samo pitanje prošlosti, već i pitanje jednakih kriterijuma prema svim žrtvama i svim osuđenim ratnim komandantima.
