Nakon smrti generala Ratka Mladića, u Federaciji BiH zabilježena su već najmanje dva slučaja u kojima su ljudi ostali bez angažmana zbog objava na društvenim mrežama posvećenih nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske.
Ljekarka zaposlena u Domu zdravlja Tomislavgrad dobila je otkaz nakon što je objavila Mladićevu fotografiju uz poruku: „Počivaj u miru generale i hvala!“ Direktorica ustanove Ivanka Živković potvrdila je da je proveden disciplinski postupak, da je slučaj prijavljen policiji i da je ljekarki uručen otkaz. Ustanova je njenu objavu ocijenila kao veličanje ratnih zločina i postupak kojim se vrijeđaju žrtve.
Samo nekoliko dana ranije, sličan slučaj dogodio se u Goraždu. Ženski fudbalski klub SFK Libero raskinuo je ugovore sa Milenom Đurđević i Radmilom Ždero nakon njihovih objava na društvenim mrežama povodom Mladićeve smrti. Klub je saopštio da je odluka donesena nakon disciplinskog postupka i da sport ne smije biti prostor za veličanje ratnih zločinaca.
Tako se u svega nekoliko dana otvorilo ozbiljno pitanje: da li u Federaciji BiH čovjek može ostati bez posla samo zbog javno izraženog saučešća ili pozitivnog stava prema ličnosti koju dio srpskog naroda doživljava potpuno drugačije od političke javnosti u Sarajevu?
Posebno zabrinjava činjenica da se posljedice više ne završavaju na javnim kritikama. U konkretnim slučajevima ljudi su izgubili posao ili sportski angažman zbog objava na privatnim profilima.
Ako se želi graditi društvo jednakih građana, onda ista pravila moraju važiti za sve. U suprotnom, svaki ovakav slučaj dodatno produbljuje osjećaj među Srbima u Federaciji BiH da za njihove stavove i emocije postoji znatno manje prostora nego za stavove drugih naroda.
Pravo pitanje zato više nije ko šta misli o Ratku Mladiću.
Pravo pitanje je da li je otkaz postao dozvoljena kazna za političko i istorijsko mišljenje koje se ne uklapa u dominantni narativ sredine u kojoj neko živi i radi.
