Ni u Švedskoj nisu izostale negativne posljedice poskupljenja. Siromaštvo u ovoj državi, koja je sinonim za bogatstvo i blagostanje, sve je izraženije, a to se ogleda i u otvaranju socijalnih prodavnica hrane.
Prema BDP-u po glavi stanovnika, Švedska je peta najbogatija zemlja Evropske unije. Plin čini samo dva posto od njenog ukupnog snabdijevanja energentima, a čime je izbjegla najgore ekonomske posljedice agresije Rusije na Ukrajinu. Kako piše britanski list Guardian, siromaštvo u Švedskoj je daleko ispod evropskog prosjeka.
No, brz rast cijena struje i hrane i u ovom dijelu Starog kontinenta ima negativne posljedice. Prema riječima Johana Rindevalla, i Švedska ima problem sa siromaštvom.
“Možda ne govorimo mnogo o siromaštvu i ove godine je siromaštvo apsolutno pogoršano”, dodaje.
Rindevall to zna iz prve ruke, jer ovaj bivši 39-godišnji radnik tehnološke industrije sada vodi lanac socijalnih prodavnica Matmissionen (Misija za hranu) koji se od januara rapidno brzo širi. Broj kupaca se udvostručio, jer se hrana u Rindevallovih osam marketa prodaje po povoljnijim cijenama uz ustupanje podataka o imovinskom stanju.
U švedskoj prijestolnici je pet marketa, od kojih su tri otvorena ove godine, u Geteborgu su dva marketa, a u Malmeu jedan. U njima se prodaje hrana koju su proizvođači i trgovci na malo donirali, a koja je trebala biti bačena. Uglavnom je riječ o proizvodima sa oštećenom ambalažom ili kratkim datumom prodaje. Rindevall ima tri cilja – ograničiti rasipanje hrane, obučiti radnike i ponuditi zaposlenje. Prihode marketa koristi za djelovanje organizacije koja donira hranu, i to uglavnom beskućnicima.
U Matmissionenu po najnižim cijenama mogu kupovati samo oni koji su učlanjeni. Članstvo je moguće za one čiji mjesečni prihod iznosi manje od 11.200 kruna (skoro 2.000 KM). Za njih hljeb košta pet kruna (0,90 KM), kilogram banana je šest kruna (malo više od jedne KM), dok pola kilograma mljevenog mesa košta 33 krune (5,90 KM).
Prema pisanju britanskog lista, ovakva ponuda je sve potrebnija, jer se švedski sistem socijalne zaštite posljednjih godina redukuje. Povećava se jaz između siromašnih i bogatih, odnosno sve je više onih koji su izloženi inflaciji koja je u jesen u prosjeku iznosila osam posto.
Cijena struje je udvostručena, uprkos tome što se 75 posto struje proizvodi iz hidroenergije, nuklearne energije i vjetroenergije. Porasle su i cijene goriva i hrane. Maslac je skuplji za 25 posto, meso je skuplje za 24 posto, sir je skuplji za 22 posto.
Kako je kazao Rindevall, kupci u njegovim socijalnim prodavnicama su uglavnom oni koji sedmično za hranu mogu potrošiti 300 kruna (53,50 KM), a ne mogu osigurati uravnoteženu ishranu. Ukazao je da je broj članova sa 7.200 u januaru porastao na 14.700 u oktobru. Najviše među novim članovima ili 40 posto su porodice s djecom, samohrani roditelji i parovi.
Prema Statističkom uredu Švedske, tokom prethodne najviše stope inflacije, 90-ih godina je sedam posto stanovništva bilo u relativnom siromaštvu koje se definiše kao nedostatak 60 posto od ukupnog prosječnog prihoda.
Rindevall ima plan da širi lanac socijalnih marketa širom zemlje. Nedavno je postigao sporazum s udruženjem trgovaca hranom i udruženjem proizvođača i distributera hrane. Poručio je da mu je cilj da se ne stigmaitiziraju oni koji ne mogu prehraniti svoju porodicu.
