Srpska pravoslavna crkva i vjernici slave Svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru. Običaj je da se pletu vjenčići od ljekovitih trava koji se onda bacaju u tekuću vodu.
Praznik Svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru, obilježava se u svim hramovima Srpske pravoslavne crkve i jedna je od najčešćih slava pravoslavnih Srba.
Slavni svetitelj rodio se u kući bogatih roditelja u Kapadokiji. Kad mu je otac postradao kao hrišćanin, majka se preselila u Palestinu, gdje je dječak odrastao. Već u 20. godini dospio je do čina tribuna u službi cara Dioklecijana.
U to vrijeme, car je započeo veliki progon hrišćana, a mladi Đorđe je stupio pred cara i odvažno rekao da je i on hrišćanin. Time je započelo njegovo stradanje za vjeru.
Tamnica, okovi, krvave rane po cijelom tijelu i sva druga strašna mučenja nisu pokolebali mladić.
On se neprestano molio Bogu i Bog ga je iscjeljivao i spasavao smrti na veliko divljenje naroda. Kada je Đorđe molitvom vaskrsao jednog mrtvaca, mnogi su primili vjeru Hristovu, a među njima je bila i careva žena Aleksandra.
Sveti Georgije ubiva aždahu
Car je najzad odlučio da Đorđa i svoju ženu osudi na smrt sječenjem glave. Carica je izdahnula na stratištu prije pogubljenja, a Sveti Đorđe posječen je 303. godine.
Sveti Georgije se na ikonama predstavlja u vojvodskom odjelu, na konju, sa kojeg kopljem probada strašnu aždaju. Nešto dalje od njega, stoji jedna žena u gospodskom odijelu (vjerovatno carica Aleksandra). Aždaja na ikoni predstavlja mnogobožačku silu koja je “proždirala” brojne nevine hrišćane.
Sveti Georgije ju je, po vjerovanju, pobijedio i svojom mučeničkom smrću zadao smrtni udarac “neznaboštvu”.
Pod pobjedom koju je Sveti Georgije odnio nad aždajom vjerovatno se misli na zaustavljanje progona hrišćana koji je sprovodio car Konstantin.
Praznik sa najviše običaja
Đurđevdan je u srpskom narodu praznik sa najviše običaja, koji se razlikuju po sadržini od regiona do regiona.
Prema vjerovanju, na današnji dan se sreću zima i proljeće. Običaj je da se pletu vjenčići od ljekovitih trava koji se onda bacaju u tekuću vodu.
Vjeruje se da venčić, kao svojevrstan simbol, ukućanima donosi zdravlje, a polju berićet, štiti od uroka, daruje plodnost, vraća ljubav.
Đurđevdan je praznik stočara, pa su se običaji najduže zadržali u planinskim krajevima.
Romi tradicionalno slave Đurđevdan kao jedan od najvećih praznika koji simboliše dolazak proljeća. Praznik je radosti i veselja, a ispunjen je i brojnim običajima.
Sijeku se vrbe i onda se one stavljaju na kuće. Djeca uglavnom dolaze uveče i skidaju te vjenčiće. Vjenčić ukraden sa djevojčine kuće simboliše to da onaj koji ga ukrade jednog dana može da postane njen budući muž.
