Srpska pravoslavna crkva (SPC) i vjernici obilježavaju Veliki petak – dan kada je Isus Hristos stradao na krstu – najtužniji dan u godini.
Hristos, uhapšen prethodne noći, izveden je pred jevrejske prvosveštenike na suđenje zbog optužbi da propovijeda učenje za koje su tvrdili da je u suprotnosti s vjerskim principima i zakonima judaizma.
Veći broj lažnih svjedoka, koje su prvosveštenici doveli, navodili su, između ostalog, da Isusovi govori o Carstvu nebeskom predstavljaju njegovu namjeru da se proglasi za jevrejskog cara koji će ih osloboditi od rimskog ropstva.
To je iskoristio prvosveštenik Kajafa i odlučio da Hrista preda rimskom namjesniku Judeje – Pontiju Pilatu, kako bi ga on osudio zbog pobune protiv Rima, što se kažnjavalo smrću.
Pilat je Hrista predao u ruke jevrejskom kralju Irodu, koji ga je vratio nazad rimskom namjesniku.
Na Pilatova pitanja i tvrdnje Isus je ćutao ili odgovarao samo sa: “Ti kažeš”, rekavši mu u jednom momentu da “njegovo carstvo nije od ovog svijeta”.
Vidjevši da nema elemenata za osudu, rimski namjesnik poslužio se starim jevrejskim običajem da za vrijeme Pashe bude pomilovan jedan osuđenik, te je okupljeni narod upitao da li želi slobodu za Hrista ili Varavu.
Okupljeni narod, podstrekavan jevrejskim prvosveštenicima, zatražio je slobodu za Varavu, a osudu za Hrista, riječima: “Krv njegova na nas i našu djecu”.
Pilat je tako i odlučio, rekavši: “Osudili ste nevinog”. Nakon toga je pristupio ritualnom pranju ruku. Otuda potiče izraz “pranje ruku” u značenju skidanje odgovornosti sa sebe.
Osuđenog Hrista vojnici su bičevali, stavili mu na glavu trnov vijenac i tjerali ga da do brda Golgota nosi krst, na kojem je razapet.
Raspetog Hrista vojnici su proboli kopljem između rebara, stavili mu na usta sunđer natopljen sirćetom, a iznad glave ploču s natpisom na hebrejskom, grčkom i latinskom jeziku: “Isus Nazarećanin, car judejski”. Za to vrijeme Isus je molio Boga da im oprosti, riječima: “Oprosti im, Bože, jer ne znaju šta čine”.
Sveta jevanđelja navode da je Hristos u “deveti čas dana”, odnosno u tri časa poslije podne ispustio dušu.
U momentu Hristove smrti nebo se potpuno pomračilo, nastala je neviđena oluja, grobovi su se otvorili, a stijena na koju je stavljen krst pukla je po neprirodnoj liniji.
Mrtvog Hrista skinuli su sa krsta, umotali u pogrebno platno, sahranili u grobnicu, na čiji ulaz je postavljena velika kamena ploča, a pred grobom su stražarili legionari.
Hristova žrtva i njegova smrt na krstu je radi spiranja grijeha cijelog ljudskog roda i prethodila najvećem događaju – Vaskrsu – kojim je Bogočovjek pobijedio smrt i vječnu pogibelj, kao posljedice grijeha.
Pošto je Veliki petak najtužniji dan u godini, na taj dan zvona ne zvone, već se služba označava klepetalima, udarcima drvenim batovima u drvenu ploču. Tog dana se služi služba – koja se zove Carski časovi, a uveče se čita statija sa iznošenjem plaštanice, ophodom oko hrama i polaganjem plaštanice – platna koje simbolizuje stradalog Hrista.