Zla kob života, teška i bezizlazna situacija zadesila je samohranu majku iz Bijeljine i njeno četvoro djece.
Najprije je krajem januara ostala bez supruga, a samo nekoliko dana nakon ovog tragičnog događaja, planula je kuća u kojoj su živjeli kao podstanari.
Sada su ostali bukvalno bez ičega, oslonca porodice, krova nad glavom, ali i osnovnih stvari. Dalje ne mogu sami.
Za godinu dana život se za porodicu Jović okrenuo naopako. Najprije bolest glave porodice, karcinom koštano-zglobnog sistema koji je brzo metastazirao i 30-godišnji otac četvoro djece je izgubio bitku sa životom 21. januara.
Kako nevolja nikada ne dolazi sama, samo nekoliko dana, dok su se još svi oporavljali od tragedije, u iznajmljenoj kući izbio je požar, u sobi gdje su boravila djeca.
– Kasno naveče, u dnevnoj sobi smo sjedili. Mala curica je istrčala iz sobe i rekla mi je: “Mama, nešto gori u sobi!” Ja sam izašla, pritrčala, čitava soba je već bila u plamenu. Moj brat je prišao i držao vrata od sobe kako bih izvela djecu iz kuće, u auto, a auto sam pomjerila kod komšije, jer sam se plašila eksplozije. Brat je pokušavao nešto da ugasi dok nisu stigli vatrogasci. Uzrok je instalacija od nekog lustera – kaže majka, 28-godišnja Tamara Lukić.
U nekoliko minuta ostali su i bez ono malo što su imali. Gardebora, dječije stvari, pribor, sve se pretvorilo u gar. Tamara kaže da osim nekoliko komšija, niko im se nije javio da pomogne.
– Sve je to za djecu dodatni stres, nisu se još privikli ni da im je tata umro. Znali su da je bolestan, ali ne i da će umrijeti, za tako malo vremena ostali su i bez roditelja i bez stvari koje vole i za koje su vezani – dodaje kroz suze Tamara.
Sada Tamara sa četvoro djece, zajedno sa majkom i njenom najmlađom kćerkom, živi kod tetke. Njih desetoro u 40 kvadrata. Djeca idu u školu, kako ne bi propuštala gradivo.
– Meni je i najbitnije da niko nije stradao, a materijalno… nadam se da ćemo nadoknaditi, da ćemo naći novi dom, da će se naći neki dobri ljudi – vapaj je ove mlade majke.
Mališani, nesvjesni situacije u kojoj su se našli, u svojoj dječijoj razigranosti prevrću po garežu, traže stvari i opremu i raduju se svakoj koja je ostala čitava. Najmlađi Stefan srećan je što je našao cuclu i loptu. 8-godišnji Spasoje izvlači ikone. Najsrećniji je što su one ostale netaknute.
– Najviše mi je žao, imala sam opremu fudbalsku i više nemam, ali daće nam trener. Sad smo kod tetke, a kad nađemo kuću onda ćemo tamo – kaže 6-godišnja Aleksandra Jović.
Devetogodišnji Adrej je pronašao očevu sliku. Briše je.
– On je mene uvijek vodio na turnire i govorio mi da se ne plašim i da igram srcem. Sad još pamtim šta mi je govorio kad me vodio na turnire i šta mi je pričao. Imao sam i opremu i dres, to je sve izgorjelo, ali znam da će mi trener dati novi dres i opremu – dodaje.
Porodica živi od dječijeg dodatka, kiriju su plaćali 250 maraka. Tamara ne radi, jer brine o mališanima. Dok je suprug bio živ, kaže, nikada im tuđa pomoć nije bila potrebna, on je radio i plan je bio da sagrade sopstveni dom. Ali, bolest i smrt ih je zaustavila na pola puta. Mališani su tek na početku svog, bespomoćni u spletu teških okolnosti u koje ih vrtlog života zarobio. Oni zaslužuju normalne uslove za život, a mi im to možemo obezbijediti, ako se prisjetimo da je čovjeku prvi zadatak – da bude čovjek.
Uplate za pomoć iz BiH:
Adiko banka:
5520001948489891
Tamara Lukić, Bijeljina.
Uplate za pomoć iz inostranstva:
Intermediary Institution:
CITIIE2X
CITIBANK EUROPE PLC DUBLIN
1 N WALL QUAY, NORTH DOCK, DUBLIN,
Account with Institution:
HAABBA2B
Addiko Bank a.d
Aleja Svetog Save 13
78000 Banja Luka
Bosna i Hercegovina
Beneficiary Customer:
BA395520371948495547
TAMARA LUKIĆ
BANJALUČKA 26
BRČKO DISTRIKT
Broj telefona: 064/40 85 415 Tamara Lukić.
