Sela Semberije su najveća žitnica u BiH, a tamošnji ratari u proljetnoj sjetvi su najviše bazirani na kukuruz. Sjetva će početi 15. aprila, ali ove godine će radove obavljati znatno manje poljoprivrednika. Obradive površine pretvaraju se u pašnjake, a nadležni ne mare za problemom.

Na području Lopara, Ugljevika i Bijeljine povrtlari su već počeli sa proljetnom sjetvom, a u prvim danima pripremaju rasade. Zbog nižih temperatura zraka prinuđeni su zagrijavati svoje plastenike te će ovogodišnji radovi biti nešto skuplji.
Semberski poljoprivrednici najviše se baziraju na kukuruz, a sjetva će krenuti s 15. aprilom i trebala bi trajati do 1. maja. Cijena sjemenskog repromaterijala je poskupjela za okvirno deset posto.

“Između 28 i 30 hiljada hektara površine će biti zasijano pod kukuruzom, okvirno 18 hiljada hektara se nalazi pod pšenicom, dok je do pet posto pod uljaricama. Mi ćemo pokušati zasijati i zasaditi sve što je potrebno, ali u situaciji u kojoj tržište nema svoju priču, moramo biti zabrinuti”, kaže za Klix.ba Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivednika Semberije i Majevice.

Ostalo je svega četiri hiljade poljoprivrednika

U selima Semberije iz godine u godini nalazi se sve manje poljoprivrednika, a frapantan je podatak da je u proteklih osam godina od domaće proizvodnje odustalo čak deset hiljada osoba.

“Mi smo 2015. godine imali registrovanih okvirno 14 hiljada proizvođača, a danas ih imamo skoro četiri hiljade. U Ugljeviku, Loparama i Bijeljini ljudi čekaju šta će biti, sela su poluprazna, oranice će neko raditi, ali ljudi to pretvaraju u pašnjake”, nastavja naš sagovornik.

Bakajlić navodi da je njihova borba usmjerena na to da domaći proizvodi budu stavljeni u prvim plan, međutim, kako nam kaže, shodno ponašanju nadležnih, situacija nije dobra jer će ova država ostati bez proizvođača, ali i hrane.

“Samim nestankom poljoprivrednih gazdinstava očito je da je politika usmjerena na to da mi nestanemo sa ovih prostora. Njima je uvoz na prvom mjestu. Naša domaća proizvodnja ide silaznom putanjom, dok je uvoz u ekspanziji. Imamo problem da nam hiljade tona pšenice stoje, nemamo je kome prodati jer je kupcima jeftnije da je uvezu. Uvoznički lobi faktički diktira državom, a domaći proizvođači su nebitni”, dodaje Bakajlić, koji je i član Upravnog odbora Udruženja poljoprivrednika BiH.

Spas je u plavom dizelu i poljoprivrednoj banci

Poljoprivrednici u našoj zemlji se zalažu i za uvođenje takozvanog plavog dizela. Riječ je o dokazanoj mjeri kojom se stimuliše razvoj poljoprivrede, jer je plavi dizel oslobođen svih akciza i carina. Njega bi, kao takvog, registrovani poljoprivrednici točili u svoje mašine na klasičnim benzinskim pumpama.

S druge strane, zalažu se i za formiranje takozvane banke za poljoprivredu, koja bi na finansijski način, po povoljnijim uslovima, pomagala poljoprivrednike koji se danas moraju zaduživati u komercijalnim bankama i mikrokreditnim fondacijama, u cilju održavanja proizvodnje.

Na kraju kažimo i to da je situacija prilično teška i na prostoru Federacije BiH, na što su prvenstveno upozorili mljekari koji se već nalaze u proljetnoj sjetvi. Novac od nadležnih još uvijek nisu dobili, zbog teške situacije pojedini farmeri su već odustali od proizvodnje, a u dogledno vrijeme nekolicina njih planira staviti ključ u bravu svojih farmi.

Share.