U nekoliko sela u Semberiji, zubu vremena, prkose bunkeri, vojne karaule koje datiraju još iz Drugog svjetskog rata. Prvobirno ih je duž rijeke Drine bilo šest. Jedan je srušen, a preostali su ostali kao svjedoci istorije. Dva u očuvanom stanju se nalaze u selu Balatun.
Pored Balatuna, bunkeri se nalaze u Amajlijama, Popovina, Janji. Iako niko sa sigurnošću ne može dati informaciju zbog čega su baš postavljeni u Semberiji, ono što je pretpostavka da je ovo bila želja Hrvatske, da bude granica.
Danas mještanima služe za čuvanje stoke ili stočne hrane, kao skladište ili su potpuno prazni.
“Ovdje u Panjiku, dio Balatuna, Panjik tu je ovaj bunker, njegova površina je negdje stotinjak kvadrata, možda koji gore dole više. Sagrađen je ‚42. Gradili ga domobrani za njihove potrebe, jer su oni tada planirali granica Hrvatske do Drine, pošto je Drina ovdje stotinjak metara. Tako da su oni za nekoliko mjeseci ovdje sagradili bunker, a nedaleko odavde u zaseoku salaš ima jedan daleko veći“, rekao je Vaso Trifković iz sela Balatun kod Bijeljine.
Veći bunker koriste neki mještani kao ostavu, i sam Vaso je nekada tu držao stoku.
„Pa i ja sam jedno vrijeme držao ovce u bunkeru. Ali pošto je bunker sav od betona, metilj se pojavljivao, taman je neuslovan, to par godina su moji roditelji tu zatvarali ovce, onda smo to prekinuli jer nije za životinje, nije uslovno. Posle Drugog svjetskog rata tu je živjela jedna porodica, jer nisu imali smještaj, nisu imali gdje da žive“, kaže Vaso Trifković.
Bunker je nakon rata demoliran. Ljudi su poskidali metalne okove, stolariju. U bunkeru su vojnicima bile spavaonice, kuhinje, magacini. Danas su prazni i izazivaju pažnju prolaznika.
“Pa stranci kad dođu, vide bunker, zastanu, uđu, pogledaju, jer rijetkost je bunker na ovim prostorima, ljudi ovdje zastanu, pogledaju, slikaju i odu”, rekao je Vaso Trifković.
Betonske građevine od nekoliko stotina kvadratnih metara bile su najveće hrvatske pogranične karaule prema Srbiji, a u njoj je bila smještena jedinica sa preko 100 vojnika. Zidovi su armirani debljine šezdeset centimetar , šljunak i pijesak tada su dovoženi iz okoline, a armatura, željezo i ostali meterijal sa prostora Hrvatske i iz Njemačke.
