Opozicija je uvijek djelovala u više kolona, prirodno je da imamo različita mišljenja o nekim pitanjima ali se uvijek postizao dogovor oko zajedničkih kandidata, predsjednika, člana Predsjedništva BiH ili gradonačelnika.
Kaže ovo u intervjuu za Srpskainfo lider pokreta „Za pravdu i red“ Nebojša Vukanović komentarišući „teške riječi“ koje su proteklih mjeseci pale unutar opozicije.
Uprkos svađama, kako kaže Vukanović, jedinstvo u opoziciji je moguće, kao i dogovor oko zajedničkih kandidata na predstojećim lokalnim izborima.
– Poslije pokradenih izbora, kojima je Kristijan Šmit, CIK i Zapad dao lažni legitimitet i legalizovao dokazanu krađu, narod je pao u apatiju, ali moramo se izboriti za izmjene Izbornog zakona, kako bi se spriječile krađe, koja je ključna, a vjerujem da će se na sastancima, koji su najavljeni unutar opozicije, napraviti dogovor oko zajedničkih kandidata na predstojećim lokalnim izborima – ističe on.
Kako se tu uklapaju Jelena Trivić i Draško Stanivuković?
Draško Stanivuković se ne uklapa nikako, jer je iznevjerio očekivanja ljudi. Obećao je profesionalizaciju uprave, zapošljavanja najboljih na konkursu bez gledanja partijske knjižice, pravedniju raspodjelu i transparentno trošenje budžeta, a uradio je sve suprotno. U Kabinetu je zaposlio svoje školske drugare i saradnike iz PDP, vlada samovoljno ne konsultujući nikog ko ga je podržavao i jedino sluša Dodika, sa kojim je u čvrstoj simbiozi.
Postao je sluga Dodika i njegovih tajkuna, izgradnja teniskih terena od 50 miliona i dalje je obavijena velom tajne, a sve pokušava prikriti predstavama koje izvodi svakodnevno. Najveći grad nije igračka sa kojom se zabavlja Stanivuković koji jedan dan pjeva, drugi pleše, treći jaše konja vrana… On je veliko razočaranje i ne može imati podršku, a mislim da je najbolje da se nađe ugledna nestranačka ličnost kao kandidat za gradonačelnika Banjaluke, koja je i dalje opoziciono opredijeljena, ali su mnogi razočarani.
Što se tiče Jelene Trivić, ona ne šuruje sa režimom, ali je pogazila principe u koje se godinama zaklinjala govoreći o tajkunima i papcima, a onda je dobila mentora koji je u Narodni front uložio ogroman novac i počela da kupi sve redom iz svih stranaka. Najveći problem je nepoštovanje i nekorektan odnos prema drugim strankama u opoziciji, koje gleda sa prezirom i pokušava se predstaviti kako je ona iznad svih, što naravno nije tačno. Narodni front tek treba pokazati legitimitet na izborima.
U proteklih mjesec dana u par navrata ste oštro kritikovali Trivićevu. Šta joj najviše zamjerate?
Jeleni Trivić najviše zamjeram nepoštovanje koje pokazuje prema ljudima koje bi trebala da cijeni, kao i beskrupuloznost da je sve dozvoljeno na putu do cilja. Sama je izabrala put, ali to više nije ona Jelena koju su svi poznavali do izbora, jer je napravila trule kompromise i odustala od principa, a u politici nema besplatnog ručka. Bojim se da će zbog tog platiti skup ceh.
Šta je to što fali opoziciji da pobijedi na izborima?
Nedostaju skeneri, video nadzor i fer izbori, jer je većina naroda nezadovoljna, kao i da se pročiste redovi od krtica režima koje kompromituju borbu neprimjerenim ponašanjem.
Imamo, na primjer, u Bijeljini situaciju da gradonačelnik dobije podršku na referendumu od čak 70 odsto građana, ali ne može imati skupštinsku većinu. Sličnih primjera imamo i u nekim drugim lokalnim zajednicama. Da li to znači da građani ne vjeruju strankama već pojedincu?
Pa, Bijeljina je upravo najbolji primjer izborne krađe. Kada iz cijele Republike Srpske dođu obučeni posmatrači i kada se spriječi krađa i prepravljanje zapisnika, opozicija dobije 70 odsto glasova, a kada su u oktobru bili Opšti izbori i glasanje na 2.500 biračkih mjesta u Republici Srpskoj, i sva se ne mogu braniti, rezultat je bio drugačiji. To je i razlog zašto je naša Lista „Za pravdu i red“ pala u izbornoj noći sa četvrtog na sedmo mjesto, jer su nas bukvalno pokrali i oteli najmanje dva poslanička mandata. Svakako da rezultat zavisi i od kandidata i pojedinaca koji imaju ugled u narodu i prepoznati su kao iskreni borci za narod i opštu stvar, a ne lične interese.
Nedavno ste boravili na Kosovu i Metohiju što su pojedinci iz vlasti iskoristili da vas povežu sa stranim ambasadama. Kako ste ušli na KiM?
Dva puta sam bio na Kosovu i Metohiji ove godine i oba puta sam ušao sa ličnom kartom Srbije; prvi put proljetos preko prelaza Kula na Peć, a drugi put sada preko Brnjaka. Sada su me prepoznali Albanci iz kosovske policije na ulasku, pitali zašto idem; rekao sam da obiđem Srbe na sjeveru i snimim reportažu o njihovom životu i položaju, a onda su pokušali da nađu način da me spriječe da uđem. Bili su jako neprijatni, ali sam bio uporan i ušao sam pješke, jer nisu dali da uđemo sa vozilom, misleći da ćemo odustati. Nikada nisam imao nikakve veze niti podršku bilo kakvih ambasada i centara moći, a spin režimskih medija i Srđana Mazalice da je američki ambasador intervenisao da uđem nije vrijedna komentara.
Neki su taj Vaš potez nazvali populizmom. Šta je bio motiv vašeg odlaska na Kosovo i Metohiju?
Naravno da se ne radi o populizmu, već sam otišao i obišao mnoge enklave, i na jugu, i na sjeveru i u Kosovskom Pomoravlju, od Goraždevca, Prizrena, Orahovca, Peći i Dečana do Zvečana, kako bih razgovarao s narodom, koji me je toplo dočekao i zahvalan je na dolasku.
Želio sam objaviti reportaže kako bi javnost i naš narod vidio kako Srbi sada žive i opstaju na ognjištima, kao Palestinci, u teškim uslovima, neprijateljskom okruženju, izdani i ostavljeni od svih. Od deklaracija, galame, prijetnji i obećanja iz Beograda i Banjaluke nemaju koristi, treba im konkretna podrška kako bi opstali.
Na sjednicama NSRS često kritikujete vlast zbog „maćehinskog“ odnosa prema Hercegovini. Šta im najviše zamijerate?
Dovoljno je jednom doći do Hercegovine krivudavim drumovima i sve će vam biti jasno. Mi smo slijepo crijevo, zapostavljeno. Za 20 godina nisu u stanju da naprave put preko tri prevoja, Žegulje, Grepka i Prijeđela, poprave dotrajale drumove kako bi imali kakvu-takvu vezu sa ostatkom svijeta.
Nijedan projekat niti investiciju nisu završili, nema hidroelektrana Dabar i Gornjih horizonata, TE Gacko 2, vjetroelektrane Hrgud, nema fabrika, aerodroma, narod se masovno iseljava jer mu je loše, a dobro je samo nekolicini poslušnika, poput Petrovića, Tamindžije, Milovića i ostalih perjanika SNSD, koji su stekli ogromno bogatstvo kako bi izdali narod i Hercegovinu za koju se ne bore, jer gledaju samo lične interese i kako će se dodvoriti poglavici u Laktašima.
Mora se hitno promijeniti maćehinski odnos i ravnomjernije razvijati Srpska ako mislimo da Hercegovina ne ostane pusta. Već 15 godina nemamo ni pomoćnika ministra, a ne ministra, prema nama se poglavica iz Laktaša odnosi kao Englezi prema Bušmanima i to mora prestati.
Često pominjete i projekte koje je vlast najavljivala, a još nisu završeni, poput turističkog centra na Klekovači, ski centra na Manjači, aerodroma u Trebinju i druge. Tvrdite da su ti projekti najavljivani samo u predizborne svrhe. Da li to znači da ne vjerujete da će ikada ugledati svjetlo dana?
Ako ih nisu završili za 18 godina u drugom mandatu, onda neće nikada. Ti tzv. “projekti” služe za pljačku narodnih para i manipulacija masom, a pitanje je do kada će narod da hodi slijepo za vođom, nijemo posmatra ili otvoreno podržava pljačku i razaranje zbog malog ličnog ćara. Svi su svjesni da klizimo u ambis i nestanak ako se nastavi pustošenje, pljačka i sistematsko razaranje pohlepnih političara i tajkuna koji su na vrhu nakaradnog sistema.
Kako komentarišete insinuacije predsjednika NSRS Nenada Stevandića o „toploj braći“, ali i njegove posljednje istupe na sjednici parlamenta gdje je vas i Igora Crnatka nazivao „psihopatama“, „izdajničkom falangom“ i „bolesnicima“?
Uspjeli smo Stevandića istjerati na čistac i pokazati njegovo pravo lice. Kada ga pogodite istinom o aferama kadrova Ujedinjene Srpske i njegovim stanovima i nekretninama u Beogradu i Banjaluci Stevandić padne u delirijum i kad nema argumenata počinje da primitivno i nisko napada one koji govore istinu. Doći će vrijeme kada će Stevandić i ostali odgovarati za zloupotrebe.
