Borbena gotovost zemalja bivše Jugoslavije, prema podacima svjetski priznatih vojnih sajtova, evidentno nije među najboljima, a prema riječima vojnih stručnjaka, za tako nešto najodgovornija je činjenica da je većina naoružanja naslijeđena još iz vremena bivše države.
Sukob Ukrajine i Rusije neskriveno je odškrinuo polemiku da li je svijet eventualno spreman za novi veliki rat. Sve češće prave se poređenja u vezi s tim kakve su vojne snage među državama. Nezaobilazna stanica je i bivša Jugoslavija. Raspadom SFRJ svaka od šest država stvorila je svoj odbrambeni sistem, a prema podacima sajta Global Fire Power, najjaču vojnu snagu ima Srbija, koja se na njegovoj listi, prema indeksu vojne moći, nalazi na 61. mjestu, dok je BiH 123. od 142. države.
Srbija, prema navedenom sajtu, u ovom trenutku ima oko 80.000 pripadnika u Vojsci Srbije, od čega je aktivnih oko 25.000, dok je 50.000 u rezervi, a 5.000 su paravojne formacije.
Srbija posjeduje i 117 letjelica, više od 20 borbenih aviona, kao i 35 trenažnih i jedan transportni. Takođe, u vlasništvu vojske su 51 helikopter i četiri napadačka, više od 300 tenkova, 1.133 oklopna vozila, 404 topa i 406 raketa.
Odmah iza Srbije, na 62. mjestu liste Global Fire Powera je Hrvatska, čije Oružane snage broje oko 37.000 pripadnika, od čega 15.000 aktivnih, 20.000 u rezervi i 2.000 u sastavu paravojnih formacija. Hrvatska raspolaže sa 78 letjelica (12 borbenih, 26 trenažnih i 40 helikoptera), kao i sa 72 tenka, 650 oklopnih vozila, preko 100 raketa te 230 topova.
Za Sloveniju je, prema istoj listi, rezervisano 86. mjesto, a tu je zahvaljujući 14.000 pripadnika Slovenačke vojske (7.000 aktivnih, 2.000 u rezervi i 5.000 paravojnih), kao i 37 letjelica, 22 trenažna aviona, 12 helikoptera, 44 tenka, 18 topova te 380 oklopnih vozila. Četvrta vojna sila bivše Jugoslavije, kako to pokazuju podaci gorenavedenog sajta, jeste Bosna i Hercegovina.
U okviru Oružanih snaga BiH (OS BiH) trenutno je oko 9.000 pripadnika. Takođe, u posjedu je 19 helikoptera, više od 330 oklopnih vozila, kao i više stotina tenkova i topova. Mirko Okolić, zamjenik ministra odbrane BiH, kaže za “Nezavisne novine” da ovi podaci većinom nisu tačni.
“Možda su ovdje samo tačni podaci za oklopna vozila, ali sva ta vozila nisu u funkciji. Tako da ti podaci i nisu baš najtačniji. Ne mogu vam napamet odgovoriti koliko je zaista tih operativnih i vanoperativnih borbenih sredstva”, poručuje Okolić i dodaje da OS BiH nemaju rezervne pripadnike.
“Mi po zakonu imamo pravo na to, ali nikada ta rezerva nije aktivirana, tako da ona ne postoji. Takođe, nemamo fiksna krila, to je definisano prilikom transformisanja vojski entiteta u zajedničke oružane snage, tako da su sve letjelice helikopteri”, pojašnjava Okolić.
Aleksandar Radić, vojni analitičar, takođe smatra da podaci sa Global Fire Powera nisu najrelevantniji.
“OS BiH imaju 13 tenkova na Manjači, 45 tenkova M-60A3 u Tuzli. Imaju i nekoliko stotina tenkova koji su naslijeđeni od entitetskih vojski, poput T-84 i T-55, koji su u kasarnama i od 2006. čekaju šta će biti s njima”, navodi Radić za “Nezavisne novine”.
Iza BiH po vojnoj snazi su Crna Gora i Sjeverna Makedonija koje zauzimaju 132, odnosno 135. mjesto. Vojska Crne Gore broji oko 12.000 pripadnika, od čega aktivnih 2.000, dok je 10.000 paravojnih. Ova vojska posjeduje i 11 helikoptera, 12 topova, 18 raketa i oko 100 oklopnih vozila. Sa druge strane, Vojska Republike Sjeverne Makedonije veća je po brojnosti, ima 14.500 pripadnika (7.500 aktivno, 3.000 rezerve i 4.000 paravojne). Raspolažu sa 20 letjelica (10 helikoptera i 10 trenažnih), 10 tenkova, 228 oklopnih vozila i 11 raketa, navodi se na sajtu Global Fire Power. Brojnost u naoružanju i vojnicima ne prikazuje stvarno stanje, poručuju vojni analitičari.
“Kada damo neke koeficijente na osnovu broja tenkova, to ne govori o tome kakva je spremnost tenkiste. Na papiru Vojska Srbije ima više tenkova nego francuska vojska. Da li neko zaista vjeruje da je Srbija tako tenkovski jaka? Pa, ne. Ono što ne govore ove analize jeste da je najveći dio naoružanja vojski Srbije, Hrvatske ili BiH, nasljeđe ratnih vremena i mnogo toga je rađeno još u vrijeme bivše Jugoslavije, a takođe ne znači i da ima veliki broj tenkista”, naglašava Radić i dodaje da je dodatan problem i to što nikada nije sproveden adekvatan remont u naoružanju.
“Ono što nam je kritično jeste to da nam je sada ‘Rudi Čajavec’ tržni centar. Tako da je stvarne pokazatelje vrlo teško procijeniti”, zaključio je Radić.
