Seadi Palavrić, sudiji Ustavnog suda BiH, juče je bio rođendan. Napunila je 70 godina. Danas bi već trebalo da bude bivši sudija Ustavnog suda. To jasno piše upravo u Ustavu BiH.
“Sudije koje će biti imenovani nakon prvog saziva služiće do navršenih 70 godina života, izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razriješeni na osnovu konsenzusa ostalih sudija”, stoji u Članu 4. Ustava BiH.
Seada Palavrić je dakle u penziju trebalo da ode još juče. Nije, a po svemu sudeći i ne namjerava. Ustavni sud BiH i sudije koje tamo sjede, dakle, ni u ovom slučaju, za Ustav ne mare mnogo. I ta ironija samo još jednom pokazuje o kakvoj se ironije od države radi. Da je drugačije, desilo bi se ovo:
“Jutros bi portir u Ustavnom sudu sačekao gospođu Palavrić, oduzeo joj službenu legitimaciju i pitao kod koga ide u Sud. Pošto BiH ne možemo nazvati državom, ona će otići u kancelariju koju je do sada koristila i ponašati se kao da se ništa čudno ne dešava. I nada se, vjerovatno, da će sva ova priča trajati svega dva-tri dana i da će proći kao da se ništa nije desilo. Doduše, takav Ustavni sud je postigao to da njihove odluke niko ne poštuje duže od dva-tri dana i da nikom nisu zanimljive”, kaže pravnik Ognjen Tadić.
A i zašto bi iko sprovodio odluke krnjeg Ustavnog suda u kojem, i oni koji i dalje sjede i odlučuju, tu, po Ustavu, ne bi trebalo da budu. A to je samo jedan od apsurda koji dokazuju da je taj sud obična lakrdija, kao i sve u ovoj lakrdiji od države.
“Ove institucije nemaju legitimitet. Čak su ga mogli i dobiti da su se ponašali Ustavno, da su imali funkciju onu koju treba da imaju, pa da dobiju vremenom neki praktični legitimitet. Ne, oni se i dalje trude da žive u nelegalnosti, nelegitimitetu, kršenju svih Ustavnih normi, principa, kao što je i taj sudija”, kaže profesor ustavnog prava Siniša Karan.
Požurili su mediji iz drugog entiteta da odbrane neodlazak Palavrićeve u penziju. Pozivaju se na odluku koju je, u već tada krnjem sastavu, Ustavni sud donio krajem maja. U njoj piše da će sudije koje su ispunile uslov za penziju, obavljati dužnost dok federalni parlament ne izglasa nasljednika. I tu se rađa još jedan apsurd Ustavnog suda, jer bi oni prvi trebalo da znaju da interne odluke Suda ne mogu da budu starije od Ustava. Ali od Ustava je, čini se, stariji svaki podoban sudija ponaosob. I bukvalno i figurativno.
