Sasvim uobičajeni radni dan profesorici Oliveri Krsmanović pretvorio se u pakao. Nikad ni pomislila nije da bi mogla biti meta napada roditelja, i to zbog ocjene.
“Ja čovjeka nikad prije nisam ni vidjela. On je ušao na vrata i počeo udarati, tek posle mi je rekao čiji je otac. Nemaš pojma zašto se to dešava, koji je razlog. Što je najcrnje to jeste u konačnici ocjena, ali u suštini to su konsultacije za djecu koja polažu vanredno medicinsku i za koje ja odvojim svoje vrijeme da radim sa njima”, kaže profesorica Krsmanović.
Nakon ovog napada na profesoricu, koji se desio prije četiri dana, u školi je nastupilo ćutanje. Policija je obavila svoj dio posla, a saopštenjem se oglasila tek danas.
Navode da je muškarac inicijala D.K. prekršajno sankcionisan zbog fizičkog napada i vrijeđanja prosvjetnog radnika. Muk je prekinut i u školi. Nakon našeg upita, direktorica škole pred kameru nije htjela, ali su poslali saopštenje.
„Javna ustanova Poljoprivredna i medicinska škola Bijeljina je u šoku zbog prethodnih dešavanja, odnosno fizičkog napada u prostorijama Škole, te je pružena puna podrška nastavniku. Tim povodom Škola je odreagovala po proceduri, te su preduzete sve neophodne radnje. O pomenutom događaju su istog dana informisane nadležne institucije“, navodi se u saopštenju.
Ipak, tu podršku, napadnuta profesorica, nije osjetila, već, kako ističe, preovladao je osjećaj odbačenosti.
„Svi su ćutali tri dana, niko nije progovorio, kao da se nije ni desilo. Mogu slobodno reći, mene niko ni iz ministarstva do danas nije nazvao da pita kako sam“, kaže profesorica.
Nakon svega gorak ukus u ustima i profesorice i svih koji sa njom saosjećaju i pitaju gdje smo to kao društvo zalutali.
„Mislim da se na taj način daje prvenstveno loša poruka djeci, loša poruka tom djetetu, koje hajmo postaviti hipotezu i da je oštećeno, ali mislim da se na jedan grub način urušava dignitet obrazovnih institucija, da se urušava dignitet učitelja ili nastavnika kao onog tradiucionalnog zanimanja, nečega što je u ne tako davna vremena bilo zanimanje za poštovanje“, kaže sociolog Vladimir Vasić.
„Imamo malo iskrivljen sistem vrijednosti. Šta zapravo znači biti dobar učenik, uspješan, onda su tu jednostavno velike razlike u slojevima između djece. Svi težimo da naše dijete bude dobro, pametno, poslušno, ali do koje granice to ide. Prvenstveno treba da se stavi prioritet, na to da bude dobar čovjek“, kaže psiholog Jovana Ilić.
Osim u porodičnim prilikama, uzroke društvenog posrnuća, profesorica Olivera Krsmanović vidi i u sledećem:
„U samom našem političkom okruženju. Ljudi misle da mogu za pare sve. Nismo još uvijek svi na prodaju, još uvijek nas ima časnih i poštenih koji radimo svoj posao onako kako su nas učili u onoj bivšoj državi“.
Poručuje, nastaviće da časno radi radi zbog one djece koja su dobra, a vjetar u leđa joj, kaže, daju poruke podrške koje je dobila od svojih đaka.
