Siva zona na području Bijeljine, postala je prava imperija pojedinaca. Bogatio se ko je stigao, najviše od rijeke Drine. Ilegalne šljunkare već godinama su blago za kriminal, prodaju na crno i utaju poreza.
Bageri su kopali, a novac je kapao na sve strane. Šljunak se prodavao i šakom i kapom. Drina se sve više krivila, a nove granice između Srbije i Republike Srpske umjesto Drine, počele su da prave rupe.
Na put nezapamćenom privrednom kriminalu pokušava da stane policija. Julska akcija iznjedrila je dobro poznata imena kojima se do danas bave istražni organi.
Šokantne detalje otkrila je ekipa ATV. Tragom nezvaničnih informacija, kamera Dosijea bila je na lokacijama na koje su malobrojni ikada kročili.
Od Popova, Balatuna pa do Janje zatekli smo frapantne iskopine šljunka. Radi se o poljoprivrednom zemljištu za koje nijedna firma koja je pod istragom, nije imala dozvolu za eskploataciju.
Ekipa Dosijea saznaje da je robu naplatio Vlado Mićić. Saznajemo i da je protiv njega podnesena krivična prijava nadležnom Tužilaštvu. Tereti se za protivzakonito zauzimanje i eksploataciju prirodnih bogatstava od opšteg značaja.
Slučajno, ili namjerno, Mićić se našao u blizini naše ekipe u trenutku kada smo snimali lokalitet u Popovima. I tamo smo bezuspješno pokušavali da dođemo do odgovora. Mićić nije želio da napusti vozilo uz poruku da on nije osoba koju tražimo.
Ništa više Vlado Mićić nije imao da kaže ni policiji.
U sve bi trebalo da budu uključeni i nadlženi organi Srbije. Parcele na kojima je kopao Vlado Mićić pripadaju licima iz Srbije.
Dosije saznaje da je jedna od parcela u vlasništvu Živana Jakšića. Jakišić se neizostavan dio gotovo svake priče o ilegalnoj eksploataciji šljunka na području Bijeljine. Da li je dozvolio eksploataciju šljunka na svom zemljištu za novčanu naknadu, nismo uspjeli da saznamo. Na naš poziv, nije odgovorio.
Nedaleko od nelegalne šljunkare Vlade Mićića, svoj komad neba iznad šljunkare pronašla je i firma Taras Ugljevik. Na lokaciji nismo zatekli mašine u pogunu, ali su zato nemilice radile sve do policijske akcije. Nezvanično saznajemo da je uvidom u dokumentaciju utvrđeno da nije bilo poklopanja između kupljne i prodane robe. Sve što je vadio iz zemljišta, tvrde naši izvori, promertovao je na teritorijama Republike Srpske i BiH, i to za gotovo novac. Na lokaciji je izgrđen obkeat bez bilo kakvih dozvola.
Tamo je bila i nša ekipa.
Na licu mjesta nakon policijske akcije, nije bilo bagera. Ono što nisu mogli da uklone je objekat, koji je kako nezvanično saznajemo izgrađen bez bilo kakvih dozvola. I to na zemljištu koje pripada licima iz Srbije.
Lice koje rukovodi firmom Petrić doo je Risto Perić. U dokumentima koje je češljala policija utvrđeno je da je prodavao robu bez porijekla. Nezvanično, i ranije je imao problema sa policijom. Prvi put sa srbijanskom i to zbog kopanja sa lijeve strane Drine, čime je navodno oštetio jedan objekat na drugoj strani obale.
Drugi put Petrićem se, kako tvrde naši izvori bavila i SIPA. Navodno zbog sumnje na trgovinu narkoticima i oružjem. Petrić d.o.o se bavi i prodajom nafte. Izvori tvrde da je pod lupom bio zbog sumnje da su njegovi kamioni učestvovali u prevozu nedozvoljenih materija u inostranstvo. Da potvrdi ili demantuje sve to, nikada nije ni pokušao.
Policija tamo istražuje firmu “Jović S&D”, kojom iza kulisa rukovodi Dragan Jović, jedan od direktora RITE Ugljevik. Zvanično, firmu vodi njegov sin Danijel Jović. Robu su, kako nezvanično saznajemo, prodavali na crno, na licu mjesta za gotov novac. Prodaja uglavnom nije evidentirana, nezvanično saznaje Dosije. To znači da nije plaćan ni porez u budžet Republike Srpske. Od 2018. do danas preko ruke se obrnulo nekoliko stotina hiljada maraka. Uglavnom za šljunak bez porijekla.
Priča o ilegalnim šljunkarama dalja je od lokalnog nivoa. Njom se bave nadležne republičke institucije.
Ilegalno šljunkarenje za pojedince je bilo logično, vjerovatno zbog lake zarade. Što se dozvola tiče, ali samo za eksploataciju šljunka iz rijeke Drine, procedure su jednostavne.
Kopao je gdje je ko stigao. Nemilice i bez savjesti. Na Drini su se bogatili uglavnom pojedinci. I to godinama. I dok su mnogi na to žmirili, krađa je uzimala svoj danak. Posljedice su sve vidljivije, a stručnjaci kažu da bi mogle biti kobne.
Koliko bi mogle biti kobne, možda najbolje svjedoče poplave iz 2014. godine. Na sve to, već godinama upozoravaju ekološka udruženja.
Na pitanje da li su mogli više, u institucijama odgovaraju da je otežavajuća okolnost to što se radi o parcelama koje su u vlasništvu lica iz Srbije, a nalaze se na području Republike Srpske.
Da li su mogle više i gradske vlasti – na to pitanje nismo dobili odgovor.
One koji su kopali bez savjesti, možda je najviše odala sve krivlja rijeka Drina. Ta rijeka možda je odnijela pojedine dokaze, ali neki su ostali kao podjestnik – da je prirodu teško nadmudriti.