Sramno i ponižavajuće je da u isto vrijeme dok porodice ubijenih i nestalih Srba tuguju za svojim najmilijima, nastradalim u septembarskom pogromu 1995. godine na Ozrenu i Vozući, razna bošnjačka udruženja slave nekakvo oslobođenje i to uz ratne zastave takozvane Armije BiH.
Kaže ovo za “Glas Srpske” Mirjana Milašinović, koja je juče bila jedan od učesnika marša pod nazivom “Stazama egzodusa”, kojim je na simboličan način obilježeno 29 godina od progona i stradanja Srba sa područja Vozuće, naselja u dolini Krivaje i sa južnog dijela Ozrena. Prema njenim riječima, ona od 2013. gotovo redovno dolazi i učestvuje u ovom maršu, da bi zapalila svijeću ocu Marku, koji je bio među 24 pripadnika Prve srbačke brigade koji su na jučerašnji dan 1995. stradali u Vozući.
– Mislim da je to stvarno neprimjereno. Kakvu nam poruku šalju?! I ovo se ponavlja iz godine u godinu. Oni nas sa ratnim zastavama sačekuju i svjesno provociraju. Naši motivi dolaska su dostojanstveni, ljudski, dok se za njihove postupke to nikako ne može reći – istakla je ona.
Raduška Pavlović, koja je na ovim prostorima izgubila sina Slađana, kaže da je najviše boli to što još nije pronašla njegove posmrtne ostatke. Ističe da joj je jedina želja, dok je živa, da pronađe njegove posmrtne ostatke i dostojanstveno ga sahrani. Naime, ni nakon 29 godina nije poznato gdje su tijela 129 Srba koje su na području Vozuće i Ozrena ubili pripadnici takozvane ABiH i džihadisti.
Učesnici ovog marša juče su prešli put dug 22 kilometra, od Gornje Brijesnice, preko Kvrga, Malčića, Borovca i Lozne do Stoga, a riječ je o trasi puta kojim su se Srbi iz Vozuće i doline Krivaje povlačili ispred pripadnika takozvane Armije BiH i plaćenika iz islamskih zemalja potpomognutih NATO snagama. Okupljanje je bilo u Stogu, gdje je u crkvi Svetog Đorđa služena sveta liturgija i parastos za poginule na vozućkom frontu. Služio ju je Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski Hrizostom i paroh zavidovićki Zoran Živković, uz sasluženje protojereja-stavrofora Mirka Nikolića.
Mitropolit Hrizostom poručio je da je za Srbe borba za opstanak i identitet na području Vozuće i Ozrena veoma značajna, s obzirom na to da njihovo postojanje na ovim prostorima traje i prije manastirskih zadužbina kralja Dragutina Nemanjića iz 14. vijeka. Kako je rekao, srpski narod Vozuće samo je branio svoja ognjišta, kuće, porodice i zavjete, kao i istoriju.
Ovom prilikom zapaljene su i svijeće i položeni vijenci kod spomen-kapele u izgradnji poginulim i nestalim pripadnicima jedinica VRS iz Vozuće i sa drugih prostora koji su učestvovali u odbrani srpskog naroda na ovom području.
Predsjednik Zavičajnog udruženja Zavidovićana Zoran Blagojević kaže da su oni položeni na mjestu masovne grobnica u kojoj je pronađeno 21 tijelo, od kojih je 17 obezglavljeno. Poručio je i da je sramno što neki toliko godina ćute o najstravičnijim zločinima mudžahedina.
Direktor Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina Viktor Nuždić navodi da postoje mnoga svjedočanstva i video-zapisi o strahotama s kojim se suočio srpski narod na tim prostorima, ne samo u septembru 1995, nego i u maju i julu te godine. Kako je rekao Evropa je tokom rata u BiH bila gluva i slijepa na monstruozne zločine koje su počinili pripadnici takozvane ABiH i mudžahedini, ali se kasnije i sama suočila sa radikalnim fundamentalizmom islamskih terorista koji su često dolazili upravo iz BiH i činili razna zvjerstva po evropskim gradovima.
– Nažalost i danas smo svjedoci licemjerstva kada govorimo o ratnicima koji odlaze na sirijsko i bliskoistočno ratište, zanemarujući činjenicu da su Srbi upravo osjetili bijes ovih fundamentalista i džihadista početkom devedesetih godina prošlog vijeka – istakao je Nuždić.
Zbog stravičnih zločina nad Srbima Vozuće i Zavidovića trenutno su osuđeni samo nekadašnji načelnik Generalštaba takozvane Armije BiH Rasim Delić, i to samo na tri godine nepravosnažno, kao i komandant Trećeg korpusa Sakib Mahmuljin, koga je Apelaciono vijeće Suda BiH pravosnažno osudilo na osam godina zatvora, koje ne izdržava nakon bjekstva iz BiH.
