“Šume RS” su prvih 9 mjeseci ove godine završile sa minusom od skoro 6,3 miliona KM, a ukupni gubitak ovog javnog preduzeća se procjenjuje na oko 130 miliona maraka. Kako su pokradeni svi ti silni milioni?
Ovo se pitanje sve češće postavlja, jer “Šume RS”, podsjećamo, gazduju najvećim prirodnim bogatstvom Srpske: šumama na području od skoro milion hektara.
Čak se i nadležni ministar Savo Minić pitao kako je moguće da preduzeće, koje siječe i prodaje “gotovu” šumu, može slagati gubitke.
Odgovor nije ponudio, ali svima je jasno da je u pitanju – lopovluk.
A koje su metode te pljačkaške prakse? Ima ih mnogo, ali 5 načina čerupanja šuma se ističu.
Prvi bi se mogao opisati kao obična krađa, uz pomoć falsifikata. Dakle, radi se o izvozu i prodaji drvnih sortimenata sa falsifikovanim ili nezakonito korištenim pečatom, lažnim pločicama na balvanima i duplim otpremnicama.
Ovakav slučaj je, na primjer, opisan nedavno, kada je na području Pala, uhvaćen kamion sa 21 kubikom balvana smrče. Policija je utvrdila da su šumarski žig i pločice sa natpisom Šumarsko gazdinstvo “Jahorina” neovlašteno postavljeni. Pločice su bile lažne, vozač koji je vozio oblovinu nije imao dokumente koji potvrđuju njihovu autentičnost.
Ova metod rezervisan je za lopovluk na nižem nivou.
Prodavanje oblovine 1. kategorije kao drvo 3. klase je već ozbiljnija stvar. Razlika u cijeni je značajna, a novac završava u privatnim džepovima. Kako tvrde izvori Srpskainfo, dešavalo se čak da se najkvalitetniji sortimenti otpisuju kao škart.
Sljedeći nivo je prodavanje “preko reda” uz “izvjesnu naknadu” povlaštenim kupcima. Prodavanje preko reda i pravo da povlašteni biraju robu i dobijaju količine koje žele imaju “utvrđenu tarifu”: hrast 50 KM, bukva 15 KM, a ogrev 10 KM po kubiku.
Ipak, ovaj metod 2024. nije bio naročito prisutan, jer roba loše ide, a para je sve manje.
– Kad ovo funkcioniše, najveći je posao dobiti ugovor u direkciji – objašnjava naš izvor.
Nenaplativa potraživanja su sljedeći nivo, i tu se već vrte ozbiljni milioni. Posao se obavlja tako što se, na odloženo plaćanje, isporučuju ogromne količine oblovine “subjektima” za koje se unaprijed zna da neće platiti preuzetu robu.
Podsjećamo, još 2011. godine je tadašnji direktor Neđo Ilić smijenjen pod optužbom da je imao skoro 50 miliona nenaplaćenih, tačnije nenaplativih potraživanja. U prevodu: oblovinu je davao “povlaštenim kupcima” za koje se znalo da robu neće platiti.
Takođe, tadašnji direktor ŠG “Vučevica” Čajniče je 2018. “prijateljskoj” firmi, za koju je znao da neće moći isplatiti robu, isporučio drvne sortimente vrijedne skoro milion maraka, a kupio je i devastirani hotel, koji je šumariji bio samo teret.
Poznavaoci prilika tvrde da ovaj metod pljačke Javnog preduzeća “Šume RS” pripada prošlosti i da danas nije moguće uzeti robu, a ne platiti je. Ali, praksa pokazuje da je svašta moguće.
I na kraju, najviši nivo lopovluka, sa elementima organizovane i otvorene korupcije: to je kada direktor ima svoje kamione pa radi prevoz, ili ima i svoju pilanu, pa najbolju robu prodaje sam sebi.
Naravno, to ne mora da znači da direktor ima firmu na svoje ime, češće se ona vodi na nekog iz porodice.
