Potpredsjednica PDP, Jelena Trivić, kaže da je istinita informacija koju je prije nekoliko dana iznio Nebojša Vukanović, a koja glasi da je Draško Stanivuković pred prošle lokalne izbore obećao da će podržati kandidaturu Trivićeve za predsjednicu Republike Srpske, ako on tada bude kandidat za gradonačelnika Banjaluke.
Uintervjuu za Srpskainfo, Trivićeva kaže da se radilo o završnoj tribini, dva dana pred izbore 13. novembra 2020.
– Istina je, to je rečeno. Draško je stajao za govornicom, mi smo bili iza njega. Tada je rekao tu formulaciju – kako meni Jelena sada čuva leđa, tako ću ja za dvije godine čuvati njoj – kaže Trivićeva.
Da li ste sada na tim pozicijama?
Mi u PDP vodimo pregovore u vezi sa tim. To jeste rečeno i to je bilo nešto na čemu je više Draško insistirao tada, da se napravi taj dogovor. Rekla sam da ima do sljedećih izbora dvije godine, ko zna šta sve može da se promijeni. Mi ćemo dati jednog od kandidata, najvjerovatnije, to je naša težnja, da to bude kandidat za predsjednika. Mislim da ćemo izaći sa imenom vrlo skoro.
Stiče se utisak da se u opoziciji grupišu svi koji su protiv SNSD i Dodika i da nijedan drugi kriterijum ne postoji. Da li je to tako, posmatrajući iznutra?
Mi sa SDS imamo mnogo drugih odrednica koje nisu samo protiv Dodika. U našim ekonomskim programima imamo dosta sličnosti. Dugo smo već u opoziciji zajedno, čak se i ljudski i lično dosta poznajemo. Tu je gospodin Vukanović koji je iskreni opozicionar, koji da ne uradi ništa u narednih pet godina, on je toliko toga uradio i toliko je zaslužan za neke procese koji su se pokrenuli. I to nije stvar protiv Dodika nego protiv anomalija u društvu, na temama kiseonika, javnih nabavki tokom pandemije, dugovanja u zdravstvenom sistemu, čuvanja pripadnika kriminalnih klanova od strane policijskih inspektora.
Oni koji su se odnedavno priključili opoziciji, oni treba da pokažu da su u vrijednosnom, u programskom smislu shvatili da to što radi aktuelna vlast nije dobro. Nije dovoljno samo sebe nazvati opozicijom, taj opozicioni rad se mora negdje pokazati i prepoznati i za to treba određeno vrijeme. Ako mislite na DNS i SPS, svaka od tih stranaka je imala specifične razloge zašto su napustili vlast. Ja ne mogu da zabranim nekom da se zove opozicijom, ali da biste se stavili u rang sa ostalima, odnosno ono što je Vukanović u nekoliko navrata rekao „ili ja, ili Nešić“, ako mene pitate – naravno, Vukan. To su neuporedive stvari, još vremena treba proći da bi se gospodin Nešić dokazao kao iskren opozicionar.
S jedne strane u opoziciji postojite Vi, Stanivuković, Vukanović i još neki koji su beskompromisni, koje narod podržava, a sa druge tu su pojedinci i stranke koji baš ne mogu da se pohvale ugledom. Da li smatrate da je kompromis unutar opozicije sa njima neophodan po svaku cijenu?
Ne po svaku cijenu. Oni ako u svojim politikama, programima i principima dokažu da su vrijednosno odrođeni od vlasti u kojoj su dugo bili, onda je to u redu. Ali, ako govorimo o nekom periodu koji nas čeka, potreba je da se oko kandidata okupi što veći front. U taj front nećemo primiti one za koje se ispostavi da su se možda zvali opozicija, ali to ipak nisu.
Šta doktor ekonomije radi u društvu sa opozicionarima sumnjivih diploma?
Ne znam na koga tačno mislite sa sumnjivom diplomom u opoziciji.
Sami će se prepoznati.
U životu ne možete baš da imate idealne situacije i sve posloženo baš onako kako biste voljeli. To su ti kompromisi koje pravite, da sjedite i razgovarate sa onima sa kojima možda nikad privatno ne biste razgovarali. Politika jeste kompromis da biste došli do cilja. Neke kompromise morate raditi, ali ja sam ipak stava da oni imaju svoju donju granicu ispod koje se ne ide. Zato sam u prethodnom odgovoru rekla ne po svaku cijenu. Bolje da nas je deset ili 15, da smo iskreni, nego da nas je 40, a među njima deset onih koji nam podmeću klipove.
Ne znam tačno na koga ste mislili, ali ne mogu ja od svakoga tražiti ko si, šta si završio, da vidim tvoje reference, pa onda određivati hoću li imati neku saradnju sa njim. Ja sam se trudila za sebe da nema ništa sporno u tom pogledu. Ako su sumnjive neke diplome i na jednoj, i na drugoj strani, tim treba da se bave istražni organi.
Šta ste željeli da pokažete nedavnom objavom desetki u indeksu sa fakulteta?
Bila sam prozvana u Narodnoj skupštini da nisam podobna i otkud to da ja radim na univerzitetu. Ako se neko pita kako se dobija posao na univerzitetu, ja sam prošla sva zvanja od asistenta, višeg asistenta, docenta, vanrednog profesora i slijedi još izbor u zvanje redovnog profesora Ekonomskog fakulteta. Možete da dobijete jednu ili dvije devetke i desetke slučajno, ali ne možete da dobijete 45 desetki slučajno. Ako se neko pitao otkud ja na fakultetu, to je bio moj odgovor.
Da li ste ikad imali problem kao profesor na fakultetu zato što ste funkcioner PDP? Da li bi to što se desilo moglo da bude uvod u potencijalne probleme?
Na fakultetu ni na univerzitetu nisam imala nikada problema od svojih radnih kolega. Zaista imam jako dobru i korektnu saradnju sa njima. Ali, ta priča je u nekom momentu uzela maha da meni jeste prošlo kroz glavu da to može da bude indirektna prijetnja, ne s mog univerziteta, nego od strane poslanika vlasti, u smislu ko si ti da nam držiš slovo, kritikuješ Vladu i sve živo, i da ti radiš na univerzitetu.
Koliko znam, univerzitet i treba da bude rasadnik kritičke misli, stavova koji se nekom mogu sviđati ili ne, ali dok god su istiniti njih treba podržavati. Profesori su autonomni, univerzitet je autonoman u svom radu. Opaski poslanika se ne bojim, ali u nekom momentu mi je došlo da kažem: Ljudi, zaboravite gdje radim, ja sam ovdje narodni poslanik i ovo je moja politička diskusija. Ne znam zašto njihovo uporno pozivanje na to gdje ja radim. To mora imati neki cilj.
Zbog čega je toliki animozitet između Vas i Milorada Dodika na svakoj sjednici na kojoj se sretnete?
Iskreno ću vam reći da u političkom smislu njega i možda još dvoje, troje iz SNSD smatram jedinim političkim suparnicima. Imam mnogo toga za reći Dodiku, ali ne stignem svaki put, a ima i on meni očigledno šta da kaže. Bez obzira koliko se izlazi iz okvira pristojnog izražavanja, smatram to činom demokratskog načina ispoljavanja političkih stavova.
Možda je to najvidljivije u posljednje vreme, ali rekla sam gospodinu Dodiku da ga pratim 20 godina i da ga 20 godina žalim u kontekstu mijenjanja njegovih političkih stavova, jer nikada nije imao jasan put gdje ide. On je malo američki čovjek, malo ruski, malo hrvatski, ali nikada nije radio isključivo za srpske nacionalne interese, što bih očekivala od jednog srpskog predstavnika.
Mislim da je njegova politika pogrešna za Republiku Srpsku, da je rizična, usmjerana samo na njegov lični rast i razvoj. Ne vjerujem da on u svojoj glavi može da zamisli da ode s vlasti, ali u to ne bi trebalo da uvlači Srpsku, narod, da rizikuje neke stvari da bi se on politički održao.
Da li u Narodnoj skupštini ima više patriotizma, zdrave rasprave ili čiste političke trgovine?
Ima svega, ima dosta političke trgovine. Ako pogledate sastav poslanika, ne možete više da utvrdite ko odakle priča i ko kojoj poslaničkoj grupi ili klubu pripada. Promijenjeno je bar u 30 odsto od onoga kako su ljudi ušli sa listi. Patriotizam možete da dokažete nekim odlukama. Zaustavljanje revizije presude BiH protiv Srbije je nešto što je urađeno u mandatu Mladena Ivanića u Predsjedništvu i to je konkretan primjer kako se štite interesi Srpske. Za sve ovo vrijeme mandata Dodika u Predsjedništvu BiH nisam vidjela nekih primjera gdje je on na konkretnim stvarima štitio interese Republike Srpske. Meni se čini da smo mi u PDP čak nacionalno tvrđi od SNSD, samo nismo dovoljno glasni. Odnosno, SNSD to glasno radi, a šta iza te glasne priče ostaje, vidimo po tome što su nam na stolu za posebnu shednicu zaključci koje već imamo, već ih je NSRS usvajala u ovom sazivu ili ranije.
Navešću samo jedan konkretan primjer i to sam pitala u NSRS, niko mi nije odgovorio. Imamo dva otvorena ključna pitanja u RS, koja su zaista otvoreno negativna protiv Republike Srpske. To su pitanje Ustavnog suda i učešće stranih sudija, te nametnutu Inckovu odluku. Ne vidim kako se ovo dvoje rješava povlačenjem RS iz OS BiH ili iz UIO.
Ako želimo da izađemo iz ove političke krize trebamo vidjeti kako prevazići nametnutu Inckovu odluku i šta sa stranim sudijama, a mi smo jedan zaključak po pitanju Ustavnog suda usvojili u februaru 2020. I bio je prijedlog kako da se biraju domaće sudije, on je otišao u PS BiH, ali u izmijenjenoj formi, a ne kako je dogovoren. Mislim da je vojska ovdje iskorištena kao tema koja je emotivna, da je tu pridodata UIO za koju mi niko nije rekao koliko miliona gubimo, a koliko dobijamo izlaskom iz Uprave. VSTS i pravosuđe na nivou BiH jeste sporno u mnogo segmenata rada, ali je pitanje kako to nije bilo sporno kada je na čelu VSTS bio čovjek pod direktom kontrolom Milorada Dodika.
Da li to znači da nećete glasti za zaključke koji idu ka vraćanju nadležnosti na RS i gdje vi vidite izlaz iz krize nastale nametanjem Inckove odluke?
Kako ćemo glasati, još trebamo partijski donijeti konačan stav. Pretpostavljam da će stav biti da nećemo glasati za to. Prvo, zato što su to informacije i zaključci koje mi već imamo, onda se ostavlja neki period šest mjeseci. To je isto kao sa onim Zakonom o lijekovima RS. Nije to da mi ne pratimo Dodika nego ne vidimo argumetaciju zašto je to korisno za Srpsku.
To ćemo valjda znati za šest mjeseci?
Ne, mi smo to trebali dobiti sada u informacijiu. Šta dalje i da se povuče saglasnost iz učešća u Oružanim snagama? Što se tiče Ustavnog suda, prijedlog je bio da se tri strane sudije mijenjaju tako što bi se jedan domaći sudija birao iz NSRS, a dva iz parlamenta FBiH. Po pitanju imovine rekli smo da bismo se trebali vratiti na načela iz Banjalučkog sporazuma koji su tada potpisali predstavnici vlast na nivou BiH, dva HDZ, SDA, SNSD i SDS. To znači da postoji modalitet koji je kompromisan. Što se tiče nametnute Inckove odluke, mi imamo prijedlog da se ta odluka stavi van snage jedan određeni period, da li je to godinu i po dana, dvije godine. U to moraju biti uključeni i predstavnici bošnjačkog naroda. Trenutno atmosfera u njihovim krugovima je takva da tu ništa ne treba dirati jer misle da su ovim nešto puno dobili. A evo šta su dobili, dobili su blokadu institucija BiH. I oni će morati, ako žele da BiH profunkcioniše, negde popustiti.
Šta dalje, nakon povlačenja odluke?
Pa tražiti modalitete, konstrukcije rečenica koje će ići u pravcu toga da se nađe kompromisno rješenje, da se izmijeni Krivični zakon BiH kroz redovnu parlamentarnu proceduru, a ne ovako kako je to nametnuo Valentin Incko. Da možemo da nastavimo da činimo život svih naroda u BiH boljim. Da pričamo o zdravstvu, o nižim porezima, smanjenju dugova… Kada na Ustavni sud, na nametnutu Inckovu odluku, koji jesu problem, naslonite još tri političke krize, kada ćete stići raditi za bolji život naroda?
Šta ako Dodik te krize naslanja s ciljem da dobije izbore, jer na ta pitanja ljudi reaguju emotivno, a da biste ih vi izgubili jer ste protiv?
Nismo mi porotiv toga. Rekla sam da sam za rješavanje nametnute Inckove odluke i pitanja Ustavnog suda BiH, ali da po ostalim pitanjima ne vidim jasnu argumentaciju zašto izlaziti iz OS BiH, UIO… Nismo mi protiv RS, nego smo protiv nečega što je vrlo rizično i za šta gospodin Dodik nema jasan plan gdje ide i kada će doći ti zakoni. U skupštini često pitam: Dobro, recite mi, povlačimo se iz UIO, šta je sa računima u Centralnoj banci, šta je sa otplatom duga, šta sa aranžmanima sa međunarodnim finansijskim institucijama, kako taj sistem nastavlja da radi? E, to ne vidim u tim informacijama. I onda mi se naravno rađa ideja da je to samo Dodikova igra, taktika da razvuče ovo, da uđe u izbore, da mlati velikim nacionalnim temama, a s druge strane imamo problem ogromnih dugova u zdravstvu, malih plata, problem kiseonika, korupcije, javnih nabavki, Škaljaraca koje čuvaju inspektori MUP, klanova koji su uzeli maha, a distribucija droge je crvena linija svih crvenih linija za društvo. Zato kažem da Dodik ima braću blizance u Sarajevu koj isto tako jedva čekaju politički haos.
Zašto niste glasali za veto srpskog člana Predsjedništva BiH i da li je to bilo štetno za Srpsku?
Za mene nije bilo prvi put da nisam glasala, nisam ni u slučaju Pelješkog mosta. Nije bilo ništa štetno ni destruktivno po Republiku Srpsku u tim odlukama. Da je bilo išta što može doći za dva ili osam meseci, što bi se ticalo neke štetne odluke po Srpsku, mi bismo glasali da potvrdimo vitalni entitetski interes.