Dok banjalučke i republičke vlasti, pod krinkom brige o maloljetnicima, prijete zatvaranjem kladionica legalnih priređivača igara na sreću, jedna privatno-državna firma ima 2.471 terminal u 1.052 „kladionice“ u Republici Srpskoj na kojima se maloljetnici svakodnevno kockaju u kafićima. Umjesto da se pozabave ovim problemom, najavljuju uvođenje minimalne udaljenosti od 500 metara između obrazovnih ustanova i kladionica, taksi od 25.000 KM, te izmjene Zakona, kako bi ih visokim nametima zatvorili. Time nadležni jasno pokazuju koliko im je zaista stalo do dobrobiti maloljetnika.
Problem nije u legalnim kladionicama, već u kafićima sa terminalima u kojima ne postoji nikakav sistem kontrole ulaska i igranja igara na sreću
Populističke najave političara neće riješiti problem maloljetničkog kockanja jer je maloljetnicima strogo zabranjen ulazak u kladionice i automat klubove legalnih priređivača igara na sreću koje su predmet stalnih kontrola – što dokazuju i brojke.
Naime, inspektori Republičke uprave za igre na sreću u martu su obavili 240 kontrola rada priređivača igara na sreću i izdali jedan prekršajni nalog zbog prisustva maloljetnog lica u objektu u kojem se priređuju kladioničke igre na području opštine Srebrenica. U februaru, u 124 kontrole, nisu zatekli niti jednog maloljetnika u legalnim kladionicama.
Istovremeno, maloljetnici se neometano kockaju na terminalima u kafićima širom zemlje u „kladionicama“ jedne povlašćene privatno-državne kompanije. Međutim, podataka o kontrolama ovih objekata nema!
Zbog toga iz Asocijacije legalnih priređivača igara na sreću pozivaju nadležne da hitno pojačaju kontrole u ugostiteljskim objektima u kojima se priređuju igre na sreću na terminalima i zabrane maloljetničko kockanje, te naglašavaju da je ulazak u objekte legalnih priređivača maloljetnicima oduvijek zabranjen.
Dokaz da ne postoji nikakva ugroženost maloljetnika uslijed blizine škola je i činjenica da se kladionice nalaze i u naseljima gdje maloljetnici žive. Upravo zato je ključna propisana mjera zabrane ulaska maloljetnicima u objekte u kojima se priređuju igre na sreću, što legalni priređivači poštuju.
Zakonodavac je odredio da je terminale za igre na sreću obavezno opremiti softverom i hardverom koji služi za čitanje podataka o starosnoj dobi iz lične karte igrača, ali to se u ugostiteljskim objektima ne poštuje. Dakle, ne postoji nikakav sistem kontrole ulaska i igranja igara na sreću!
Nadležni bi više trebalo da se pozabave ilegalnim klađenjem maloljetnika u kafićima, a ne da populističkim najavama skupljaju jeftine političke poene uoči predstojećih lokalnih izbora. Takvim inicijativama pokušavaju da ugase legalnu industriju priređivanja igara na sreću i prebace je u crnu zonu putem raznih ilegalnih sajtova. Time žele da zatvore specijalizovane objekte za igre na sreću koji pružaju svjetsku uslugu i zaštitu od maloljetničkog kockanja, a ostavljaju mogućnost privatno-državnim kompanijama bez stručnih radnika, ulaganja i zaštite od maloljetničkog klađenja, da nastave da se bogate.
(Asocijacija legalnih priređivača igara na sreću ALPIS)
