Današnje sankcije koje Sjedinjene Američke Države uvode najvišim zvaničnicima Republike Srpske, ali i preduzećima, zbog čega se na udaru našlo i oko 800 radnika zaposlenih u tim kompanijama, podsjećaju na poteze koje je preduzimao nekadašnji visoki predstavnik u BiH, pokojni Pedi Ešdaun, prije ravno dvije decenije.
Tvrde to sagovornici “Glasa Srpske” koji su se na udaru Ešdauna našli prije 20 godina, ali i dodaju da sve to pokazuje da je BiH odavno ništa drugo do međunarodni protektorat.
Ešdaun, koji je visoki predstavnik u BiH postao 27. maja 2002. godine, a tu funkciju obavljao je do 30. maja 2006. godine, podržavao je međunarodnu intervenciju u BiH, a ostao je poznat po tome što je smijenio najveći broj zvaničnika – 90, uglavnom iz Republike Srpske.
Crni 30. jun
Ešdaun je samo u jednom danu, tačnije 30. juna 2004, smijenio čak 59 javnih i partijskih funkcionera, uglavnom članova SDS-a. Na njegovom udaru tada su se našli i predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Dragan Kalinić, te ministar unutrašnjih poslova Zoran Đerić, kao i još 57 državnih i političkih funkcionera, direktora preduzeća i administrativnih službenika, među kojima 49 funkcionera SDS-a. Na “crnu listu” dodao je još 13 imena osumnjičenih za podršku optuženima za ratne zločine te zamrznuo bankovne račune za tri lica i 60 opštinskih odbora SDS-a. Od sedam visokih predstavnika bonska ovlašćenja je najviše koristio Ešdaun koji je nametnuo čak 430 odluka.
I dvije decenije nakon terora Ešdauna u BiH isto je stanje. Isti potezi.
I kao prije 20 godina, na udaru je uglavnom samo Republika Srpska, odnosno njeni zvaničnici. Tako je Kancelarija za kontrolu imovine stranaca američkog Ministarstva finansija uvela u ovom mjesecu sankcije za sedam subjekata, te vlasnika “Infiniti grupe” Đorđa Đurića i generalnog direktora kompanije “Kaldera” Milenka Čičića koji, kako je navedeno, predstavljaju glavne izvore prihoda za predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i njegovu porodicu.
Na najnovijoj američkoj listi našle su se i firme “Infiniti internešnel grupa”, “Prointer”, “Kaldera”, “Infiniti medija”, “K-2 audio servis”, “Una vorld netvork” i “Sirijus 2001”.
Šta će biti sa tim firmama, koje zapošljavaju oko 800 radnika u Srpskoj, još niko nije dao precizan odgovor. Banke su počele da im gase račune zbog sankcija SAD, a time je neizvjesna i egzistencija i posao na stotine radnika koje one zapošljavaju.
Ni “D” od demokratije
Zoran Đerić, kojeg je 30. juna 2004. godine smijenio Ešdaun, navodi da sadašnje sankcije koje SAD uvode domaćim zvaničnicima, ali i firmama podsjećaju na događaje koji su se dešavali prije dvije decenije.
– Vrijeme Ešdauna bilo je jedno od najcrnjih vremena vladavine međunarodnih predstavnika u BiH. Ono što se poslije njega dešavalo manje je više bilo isto, ali mislim da je njegov period ovdje bio jedan od najlošijih. Sve ono što se dešava danas podsjeća na ta vremena – kazao je “Glasu” Đerić.
Naglašava da 30 godina od završetka rata na našim područjima skoro da se ništa nije promijenilo.
– Predstavnici međunarodne zajednice duboko su infiltrirani u donošenje ključnih odluka u BiH. I sve dok predstavnici tri naroda ne sjednu za jedan sto i dogovore se o ključnim elementima BiH, kako ona počiva i kako je planirana da počiva na Dejtonskom mirovnom sporazumu, nisam optimista da će se stvari u ovom smislu mijenjati – poručio je Đerić.
Navodi i da od nadanja da će BiH ostvariti veliki napredak na putu pridruživanja EU nema ništa te da ona i dalje ostaje samo crna rupa na karti Evrope.
– BiH je odavno međunarodni protektorat. Daleko je od demokratije i onog najbitnijeg, onog što stalno govorimo, a to je da domaći predstavnici treba da preuzmu upravljanje BiH, a nikako predstavnici međunarodne zajednice – zaključio je Đerić.
Iživljavanje
Na udaru Ešdauna među prvima našao se Milovan Bjelica koji je još 7. marta 2003. smijenjen sa pozicije predsjednika Skupštine opštine Istočno Sarajevo.
– Sankcije još tada uveli su mi Evropska unija i Amerika. Obrazloženje je bilo da pomažemo u skrivanju prvog predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i da će mjere biti na snazi sve dok ne bude uhapšen ili dok visoki predstavnik drugačije ne odluči. Godinu kasnije, odnosno 2004. po istom osnovu sankcionisan je i sam SDS. Sa hapšenjem Karadžića 2008. godine sve te sankcije trebalo je da budu stavljene van snage, ali, nažalost, nisu do dan-danas – kazao je “Glasu” Bjelica.
Dvadeset godina nakon tih sankcija, navodi on, situacija je postala još i gora.
– Mi smo tada imali pravo na račun u banci. Mogli smo da primamo lične dohotke, ali nismo mogli da radimo u javnim institucijama. Privatnim poslom smo se mogli baviti. Sada, sa proširenjem sankcija od strane SAD, pogašeni su žiro računi u bankama svima koji su se našli na toj američkoj listi. Ugroženo je njihovo osnovno ljudsko pravo, pravo na dohodak – navodi Bjelica i dodaje da ponašanje Amerike predstavlja ništa drugo do iživljavanje nad Republikom Srpskom i njenim građanima.