Prema statističkim podacima, u Bosni i Hercegovini su više od 70 posto žrtava trgovine ljudima upravo djeca, a samo tokom prošle godine od 37 identifikovanih žrtava, njih 28 su bile maloljetne i one su uglavnom iskorištavane kroz prosjačenje.
U odnosu na ostale regije naše zemlje, Tuzlanski kanton pravi iskorak jer je upućena inicijativa da se kroz izmjenu zakona kazne i oni koji podržavaju prosjačenje.
Problem prosjačenja u Bosni i Hercegovini nerijetko se pokušava minimalizirati prikazivanjem toga da se njime bavi romska populacija, kroz svoju tradiciju i običaje. Time se dodatno usložnjava problem, a policiji i ostalim nadležnim institucijama se kompliciraju napori u borbi protiv eksploatacije djece na ulici, kao sveprisutnije pojave u bh. društvu.
Pravni okvir za suprotstavljanje eksploatacije djece u Tuzlanskom kantonu postoji kroz odluku Kantonalne vlade o formiranju koordinacionog tima za borbu protiv trgovine ljudima. Koordinator je predstavnik Uprave policije MUP-a TK, a čine ga još i predstavnici institucija i nevladinog sektora.
“Kroz procesuiranje slučajeva trgovine ljudima koje se vrši prosjačenjem, prvenstveno se dokazalo da borba za nezakonitim profitom od počinitelja nije poštedjela ni djecu koja nisu Romi. Također i sami počinitelji dolaze iz reda neromske populacije”, kaže viši inspektor/istražitelj u Upravi policije MUP-a TK Mehmedalija Fišeković.
Djeca koja nisu imala priliku koristiti pribor za jelo i toalet
On ističe da su dosad u prosjačenju zatečena zapuštena djecu kojoj su bila uskraćena osnovna prava.
“Nisu imali prilike da koriste toalet i pribor za jelo, a nisu imali prilike ni spavati na krevetu. Zatim, bilo je neophodno liječiti njihove povrede, deformitete, higijensku i zdravstvenu zapuštenost, nepismenost i tako dalje. Imali smo slučaj da djeca prvi put drže olovku u ruci, a imali su osam, devet, deset i više godina”, dodaje Fišeković.
Slučajevi prosjačenja se evidentiraju kroz prekršaj, zatim kroz krivično djelo zapuštanje djeteta i maloljetnika te kroz trgovinu ljudima.
“Uprava policije MUP-a TK je tokom proteklih godina razvila kadrovske i organizacijske kapacitete te je sa Tužilaštvom TK uspješno djelovala u nekoliko slučajeva trgovine ljudima. Počinioci su kažnjeni pravosnažno i nepravosnažno na visoke kazne zatvora od pet do 22 godine zatvora”, nastavlja Fišeković.
Prosjačenje u Bosni i Hercegovini uzima sve više maha, a prekršajne kazne ne daju rezultate, odnosno nisu efikasne. Naime, počinitelji, odnosno oni koji prose nisu u mogućnosti platiti kazne jer nemaju novca za to, dok s druge strane nekažnjivo prolaze oni građani koji im novac daju.
Takva je praksa jer u zakonskom okviru ne postoji modalitet kažnjavanja onih koji “novčanu pomoć” daju prosjacima, podupirući na takav način ovakav vid prekršaja, ali i kršenja zakona.
Izmjene zakona
Međutim, Tuzlanski kanton pravi iskorak jer je upućena inicijativa da se kroz izmjenu Zakona o javnom redu i miru kazne i oni koji podržavaju prosjačenje, odnosno oni građani koji novac udjeljuju prosjacima.
“Ako uzmemo u obzir da je prosjačenje u najmanju ruku prekršaj, šta drugo građani rade nego potiču činjenje prekršaja, odnosno, prekršaja javnog reda i mira. To je u najmanju ruku, da ne govorimo o eksploataciji, odnosno, krivičnom djelu trgovine ljudima”, smatra Mirsada Bajramović iz Udruženja Zemlja djece u BiH.
Mobilni identifikacijski tim za borbu protiv prosjačenja i trgovinu ljudima Tuzla prošle godine je zatekao 161 osobu u prosjačenju, od toga 28 djece, a osmero je smješteno u prihvatilište.
“Moram reći i naglasiti da se radi o djeci koja su bila sa roditeljima i nije ih bilo moguće izuzeti u tom trenutku sa ulice. Policija je identifikovala te osobe i protiv njih smo podnijeli krivične prijave”, naveo je Nedeljko Jurkić iz Centra za socijalni rad u Tuzli.
Na kraju kažimo i to da Koordinacioni tim predlaže novčane kazne od 200 do 400 KM za građane koji daju novac prosjacima na ulici. U konačnici o izmjenama Zakona o javnom redu i miru TK raspravljat će zastupnici u Skupštini TK, nakon što ovaj prijedlog zvanično dođe na njihovu adresu.