Palanačko polje nadomak Lušci Palanke, varošice udaljene dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta, jedna je od najvećih grmečkih visoravni, poznata po plodnom poljoprivrednom zemljištu.
Ovih dana usljed otapanja snijega na planinskim visovima Grmeča polje je pretvoreno u ogromno jezero, a bajkoviti izgled ovog krajolika može da oduševi svakog posmatrača.
Takva situacija se ponavlja svake godine u ovo vrijeme, a voda se definitivno povlači u maju kada polje isuši i poprimi uobičajeni izgled. Zbog velike količine vlage koju zemlja upija, cijeli ovaj prostor, koji obuhvata više od 22 kvadratna kilometra, idealan je za bavljenje zemljoradnjom i stočarstvom, a to je u prošlosti bila glavna privredna grana stanovnika ovoga kraja.
U poslijeratnom periodu na područje koje obuhvata mjesna zajednica Lušci Palanka vratio se tek mali dio prijeratnog stanovništva srpske nacionalnosti, tako da su oranice danas vrlo rijetke, kao i stoka koja se napasa.
Palanačko polje je kraško područje, a posebno je interesantno s hidrološkog aspekta, s obzirom na to da su ranija istraživanja potvrdila da je to ogromni vodni rezervoar iz kojeg se pitkom vodom napajaju brojna izvorišta.
To potvrđuje i hidrolog Emir Trožić, te ističe kako su takva istraživanja započela još u vrijeme Austrougarske monarhije, a nastavljena su i kasnije. “Palanačko polje je kraška depresija koja nema prirodni izlaz za vodu koja se akumilira usljed padavina i otapanja snijega, nego otiče podzemnim putevima kroz kras. To je dokazano ubacivanjem fluorescentnih boja koje su se potom pojavljivale na izvorima rijeka Dabar i Zdena, što znači da su ta izvorišta direktno povezana s ovim prostorom”, kaže Trožić.
Prema njegovim riječima, pretpostavka je da se pomenuti, ali i drugi izvori u podnožju Grmeča, vodom snabdijevaju iz ogromne podzemne akumulacije koja se nalazi negdje na izlazu iz Lušci Palanke.
Trožić navodi da je širi prostor Palanačkog polja upravo iz pomenutih razloga proglašen vodozaštitnom zonom.
“Svaka kontaminacija otrovnim supstancama mogla bi imati nesagledive posljedice na život ljudi koji se snabdijevaju pitkom vodom, a ona se baš akumulira na ovome prostoru. Iz tog razloga područje je zaštićeno pa tako, recimo, nije dozvoljena gradnja ili intenzivna poljoprivredna proizvodnja koja bi uključivala masovnu upotrebu pesticida ili drugih hemijskih sredstava, nego samo individualna zemljoradnja i stočarstvo”, objašnjava Trožić.
Zanimljivo je kako se na obodima Palanačkog polja, odnosno na obližnjim brdima koja natkriljuju cijelu visoravan, već nekoliko godina vrše istraživanja boksita, a najavljuje se i početak eksploatacije ove vrijedne rude.
Prema Trožićevom mišljenju, ovim najavama mora se pristupiti krajnje oprezno, upravo zbog mogućnosti ugrožavanja vodozaštitnih zona. S obzirom na to da se za vrijeme intenzivnih kišnih padavina i topljenja snijega akumuliraju ogromne količine vode, često se dešava da se poplavi i put koji povezuje nekoliko podgrmečkih sela s Lušci Palankom.
Jovica Kukolj, mještanin sela Jelašinovci, kaže kako je u decembru bila takva situacija te da su šest dana bili odsječeni od svijeta.
“Dosta je starih i bolesnih mještana pa nam takve situacije stvaraju probleme jer ljudi ne mogu do ljekara ili trgovine”, kaže Kukolj.
Dodaje kako u ovom živopisnom selu danas živi pedesetak mještana, a najveći broj njih su već ljudi u poodmakloj životnoj dobi.
Zanimljivo je kako se na obodu Palanačkog polja nalazi i Bobijaško oko, neobičan prirodni fenomen, koji u dobroj mjeri uzrokuje njegovo potapanje. Radi se o kraškoj estaveli, koja omogućava dvosmjerno kretanje vode, pa za vrijeme visokog vodostaja i obilnih padavina ima karakteristike vrela, dok pri niskoj razini vode postaje ponor. Mještani kažu da iz estavele za vrijeme intenzivnih padavina jednostavno pokulja ogromna količina vode i zatim potopi cijelo polje.
“Smatram da moramo voditi računa o zaštiti ovakvih prirodnih bogatstava jer nije daleko dan koji mnogi najavljuju, kada će se ratovi voditi za vodne resurse i pitku vodu”, smatra Trožić.
