Država je za naknadu štete osobama zbog neosnovanog hapšenja i suđenja u protekle dvije godine isplatila 892.194 KM nakon pravosnažno okončanih predmeta u parničnim postupcima.
Prema podacima Suda BiH, u periodu od januara 2023. do decembra 2024. godine pravosnažno je okončano 50 predmeta, a ukupan dosuđeni iznos za ove predmete je 892.194 KM.
Naknadu štete nakon pravosnažno okončanih premeta pred Upravnim odjeljenjem Suda BiH ostvarilo je najviše osoba koje su oslobođene ili hapšene u predmetima organiziranog kriminala, a takvih osoba je 25.
Prema informacijama iz Suda, 19 osoba je ostvarilo naknadu štete u predmetima ratnih zločina i još šest iz predmeta opšteg kriminala.
Iz Suda je navedeno da je trenutno aktivno još 30 predmeta.
Prema informacijama iz Suda, za naknadu štete u toku su parnični postupci za 16 predmeta organizovanog kriminala i korupcije, 11 predmeta ratnih zločina, dva predmeta opšteg kriminala i jedan predmet u vezi s krivičnim djelom terorizma.
Advokat Kenan Hadžimuhović kaže da je on zastupao klijente u pet pravosnažno okončanih predmeta u kojima je njegovim klijentima dodijeljena naknada štete, te da je šesti u toku, odnosno da odluka još nije pravosnažna.
“U samom postupku iz mnogih razloga, bilo procesnih bilo materijalnih, može doći do oslobađajuće odluke. U takvom slučaju lice koje je oslobođeno, a koje je tokom postupka bilo suočeno ili s mjerom pritvora ili s nekom mjerom kojom je bilo ograničeno njegovo pravo slobode, bilo kretanja ili komunikacije sa nekim licima, ima prvo na naknadu štete, nematerijalne zbog povrede duševnih bolova, povrede ugleda i časti i slično”, pojašnjava Hadžimuhović.
Dodaje da se lice koje je oslobođeno po Zakonu o krivičnom postupku mora prije slanja tužbe obratiti Ministarstvu pravde BiH sa prijedlogom za zaključenje sporazuma, odnosno jedne vrste vansudske nagodbe o visini štete, ali Ministarstvo odbija da zaključuje vansudske naknade za naknadu štete.
“Kod nas u praksi Ministarstvo uvijek odbija komunikaciju sa licima koja šalju prijedloge i neće ni sa kim da zaključuje bilo kakve sporazume, iako su svjesni da je sudska praksa zauzela stav da tim ljudima pripada šteta. I onda ti ljudi angažuju advokate, tuže državu, stvaraju se dodatni troškovi zastupanja od strane advokata, imate sudsku taksu, imate tok zakonske zatezne kamate i neki iznos koji se sa Ministarstvom pravde vansudskim putem, recimo, mogao dogovoriti na primjer da se nekome uplati 10.000 KM, to u parničnom postupku, kada se saberu troškovi zastupanja, sudski troškovi i tok zakonske kamate, postaje 15.000 KM i država je oštećena za 5.000 maraka, što nije moralo biti da je Ministarstvo pravde uzelo spis, pozvalo čovjeka na sastanak i ponudilo mu neki iznos, možda čak i odredilo vještačenje”, kaže Hadžimuhović.
Smatra da bi se trebala promijeniti praksa da Ministarstvo pravde malo temeljitije analizira te prijedloge za zaključenje sporazuma i na taj način bi se mogao i budžet zaštititi.
“Suština je da bi nešto koštalo znatno manje nego što sad košta”, ističe Hadžimuhović.
Naglašava da osobe koje su oslobođene u krivičnom postupku imaju pravo i na naknadu materijalne štete ako su uzročno-posljedično vođenjem krivičnog postupka pretrpjele neku materijalnu štetu u vidu izmakle dobiti koju su očekivali da će ostvariti, a nisu ostvarili zato što su bili suočeni sa tim krivičnim postupkom.
“Bilo je u praksi dosta situacija, čak i više stotina hiljada maraka, nekim licima da je isplaćeno jer su dokazali da su mogli ostvariti neku zaradu koju su propustili ostvariti zbog krivičnog postupka”, kaže Hadžimuhović.
Naglašava da je svaki predmet individualan, te da ko radi, taj i griješi.
“U našem pravosudnom sistemu treba razumjeti tužioce, dosta su zatrpani predmetima. Bude tu, normalno, i grešaka tužilaca, isto kao što ima i grešaka advokata”, dodaje Hadžimuhović.