Latinski naziv koji smo dali svojoj vrsti glasi „Homo sapiens“ što u prijevodu znači „mudro ljudsko biće“. Naši uporni pretci hiljadama godina su strpljivo osvajali gotovo svaki djelić naše planete te konstantno brojčano rasli.

Čovječanstvo je, prije ili kasnije, jednostavno prevladalo svaku prepreku s kojom se suočilo. Čak i kada su pojedinci stradavali, kolektiv je preživio. Pokorili smo zemlju, mora i nebesa. Naučili smo uzgajati poljoprivredne kulture i preživjeti u nevjerojatno teškim uslovima, bilo da se radilo o pustinjama ili ledenim prostranstvima sjeverne hemisfere. Zaista smo zagospodarili planetom. No, sve ima svoju cijenu.

Od otkrića penicilina, Majka Zemlja više ne kontroliše širenje naše vrste tako efikasno kao nekad. Kada je Rimsko Carstvo bilo na vrhuncu, ljudi su živjeli u prosjeku od 20 do 35 godina te nisu opterećivali resurse planeta. Nije bilo toliko puno ljudi koji su putovali širom zemaljske kugle. Kako se to samo drastično promijenilo!

U samo 200 godina, naš je životni vijek dramatično porastao, s prosječnih 30 godina širom svijeta u ranom 19. vijeku na solidnih 70 godina što je prosječni životni vijek danas. Stanovnicima visokoindustrijaliziranih zemalja prosječni životni vijek iznosi 75 godina, a ljudi često žive i duže. U ekstremnim slučajevima neki pojedinci dožive poznu starost od 100 i više godina, te ih se zbog toga naziva superstogodišnjacima. Najstarija osoba na svijetu bila je Jeanne Calment koja je umrla u dobi od nevjerojatne 122 godine. I ne samo da dugo živimo, nego se i razmnožavamo kao nikad prije.

Zahvaljujući napretku nauke i poboljšanim životnim uvjetima, čovječanstvo je postalo poprilično vješto u zaobilaženju zakona prirode. Možemo zavarati i izbjeći većinu bolesti koje su nedavno podrazumijevale masovno uništenje: koleru, tuberkulozu i male boginje. Upoznati smo s higijenom i sanitarnim uslovima života te smo razvili nevjerojatne tehnike i lijekove koji mogu produžiti i poboljšati naš život. Dostižemo duboku starost. Sisteme koje je priroda stvorila u svrhu kontrole stanovništva učinili smo gotovo nepotrebnima. Naravno, naš izmijenjen stil života koji podrazumijeva da se ne bavimo aktivnostima za koje je ljudsko tijelo stvoreno – cjelodnevno kretanje – uzrokovalo je alarmantan porast bolesti koje su svojstvene modernom dobu – koronarne bolesti, određene vrste raka i šećerna bolest, da navedemo samo neke.

Budući da smo kroz godine značajno izmijenili prirodno okruženje, sada smo suočeni sa značajnim problemom. Gdje posaditi usjeve koji su potrebni da bi prehranili sve te ljude? Porast broja stanovništva znači povećanje izgrađenog okruženja, što zauzvrat znači manje plodnog zemljišta na raspolaganju. Budući da ih neće omesti naizgled nerješivi problemi, mnoga su se „mudra ljudska bića“ dovinula kreativnim rješenjima.



Izvor:
Share.