in

Policija i Orić dvije decenije štitili Husića

Behudin Husić iz Srebrenice, koga su u utorak ujutro u Špionici kod Srebrenika uhapsili pripadnici Agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA) zbog optužbe da je 2. maja 1996. godine sa još trojicom saučesnika ubio četiri lica srpske nacionalnosti, više od dvije decenije mirno je živio u porodičnoj kući iako je za njim bila raspisana međunarodna potjernica zbog četvorostrukog ubistva.

Policija i čelni ljudi Policijske stanice Srebrenik cijelo vrijeme su znali da je za Husićem raspisana međunarodna potjernica, ali nisu željeli da ga liše slobode. Da sve bude do kraja paradoksalno, naš izvor blizak istrazi kaže da je Husić mirno radio kao građevinski radnik na području Srebrenika i čak nesmetano upravljao motornim vozilima bez vozačke dozvole i ličnih dokumenata.

– Zaštitu i pomoć su mu pružali ratni komandant takozvane Armije BiH i srebrenički gospodar života i smrti Naser Orić i njegovi saborci – tvrdi naš izvor.

On podsjeća da je Behudin Husić optužen da je zajedno sa Ahmom Harbašem, Nedžadom Hasićem i Samirom Avdićem 2. maja 1996. godine na krajnje brutalan način, motivisan nacionalnom mržnjom i netrpeljivošću prema srpskom narodu, učestvovao u ubistvu Đorđa Petrovića, Nikole Modrakovića, Momčila Ristanovića i Vlajka Zekića iz Milića.

– Njima je neposredno nakon brutalnog ubistva četvorice srpskih drvosječa suđeno pred Okružnim sudom u Bijeljini. Prvostepenom presudom su osuđeni na po 20 godina zatvora, a poslije toga su se na jedan volšeban način našli na slobodi – objašnjava naš izvor.

Prema njegovim riječima, Samir Avdić je 2007. godine isporučen iz SAD i u ponovljenom postupku je osuđen na pet godina zatvora koje je odležao u KPZ Bijeljina i KPZ Foča, dok trojica njegovih saučesnika dvije decenije uspijevaju da izbjegnu izlazak pred lice pravde.

– Ahmo Harbaš se sa porodicom nalazi u Švajcarskoj, čije tužilaštvo je iz neobjašnjivih razloga odbilo zahtjev za njegovu ekstradiciju, dok je Nedžad Hasić do novembra prošle godine mirno živio na području Srebrenika. Njega su pripadnici SIPA lišili slobode krajem novembra prošle godine i proveo je u pritvoru skoro osam mjeseci, nakon čega je pušten. Pravi apsurd je da je pušten iz pritvora uz obavezu da se javlja u PS Srebrenik, čiji pripadnici su ga dvije decenije puštali da se mirno šeta iako su znali da je za njim raspisana međunarodna potjernica – kaže naš sagovornik.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Milorad Kojić kaže da je očigledno da federalne vlasti izbjegavaju procesuiranje ne samo optuženih za ratne zločine nad Srbima već i brutalne ubice čije žrtve su srpske nacionalnosti.

– Vidjećemo da li će u ovom slučaju reagovati i oglasiti se predstavnici međunarodne zajednice, ali čisto sumnjam. Nisu se oglašavali čak ni kada su iz Sarajeva zveckali oružjem, ali zato nisu propuštali priliku da Srpskoj i njenim vlastima upute pridike i za potpuno benigne stvari ili izjave – kaže Kojić.

Masakr

Behudin Husić, Ahmo Harbaš, Nedžad Hasić i Samir Avdić optuženi su da su 2. maja 1996. godine na krajnje brutalan način ubili Đorđa Petrovića, Nikolu Modrakovića, Momčila Ristanovića i Vlajka Zekića koje su zatekli u šumi nadomak Milića. Oni su optuženi da su motornom testerom nad žrtvama počinili masakr tako što su im sjekli ruke, noge i glave i odvajali ih od tijela, da bi na kraju tijela spalili. Ovaj zastrašujući događaj je unio strah i uznemirenje među pripadnicima srpskog naroda koji su živjeli u selima u okolini Srebrenice i Milića, a kojima su još bila svježa sjećanja na ratne strahote i zločine počinjene od strane pripadnika tzv. Armije BiH pod kontrolom Nasera Orića.

Šta mislite o članku?

64 bodova
Upvote Downvote

Trobojke se vijore Srpskom i Srbijom

Ćamilu Durakoviću nađena zamjena