Prije nego što sam se upisala u školu za obuku pilota, bila sam već dvije godine stjuardesa, tako da sam imala priliku da spoznam sve prednosti i mane tog poziva i da shvatim da je pilotiranje posao kojim želim da se bavim u budućnosti te da u tom pravcu želim da gradim profesionalnu karijeru, kazuje Biljana Abula, jedina žena pilot putničkog aviona u BiH, za “Nezavisne”.
Mlada Paljanka od 2015. godine radi kao stjuardesa za katarsku avio-kompaniju, 2017. godine diplomirala je na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i bezbjednosne studije u Sarajevu, ali ljubav prema pilotiranju odvela ju je u školu za obuku pilota u Mađarskoj, koju je uspješno završila u martu prošle godine i dobila licencu za upravljanje putničkim avionom.
“Na insistiranje prijateljice otišla sam na konkurs za stjuardese u Sarajevu prije šest godina. Tada nisam mnogo znala o tom poslu i avijaciji generalno, osim onoga što vidimo na televiziji. Na konkurs se prijavilo oko 400 kandidata, a nas pet je dobilo posao. Nekoliko mjeseci nakon toga odlazim u Dohu i moja avantura počinje”, priča Biljana o prvim koracima i dodaje da se “na prvu” zaljubila u avione i sve što ima veze sa avijacijom – “ljubav prema avionima rasla je kako je vrijeme prolazilo i odlučila sam da se upišem u školu za pilota.”
Pripovijeda da je obuka bila naporna, a da dužina samog procesa zavisi i od studenta, odnosno koliko je kandidat predan i posvećen obuci i usvajanju znanja.
“Obuka prosječno traje dvije godine, a kompleksna je i podijeljena u nekoliko faza – svaka faza zavisi jedna od druge, odnosno ako niste prošli obuku i položili ispit za privatnog pilota, ne možete nastaviti dalje i položiti, na primjer, obuku za noćno letenje”, objašnjava Biljana, a na naše pitanje da li obuka za upravljanje avionom ima sličnosti sa obukom za upravljanje automobilom, odgovara da je situacija slična, odnosno da se ne može proći obuka za vozača autobusa ako prethodno nije dobijena dozvola za upravljanje automobilom.
A da bi mogli da se upišu u školu za pilote, prije samog pristupa obuci, kandidati prolaze rigorozan ljekarski pregled, koji podrazumijeva i razne psihološke testove.
“To je jedan od osnovnih uslova da biste mogli da se upišete u tu školu. Naravno, postoje i generalne osobine koje je preporučljivo da svaki pilot posjeduje, kao što su dobra organizacija, liderske sposobnosti, dobra komunikacija, brzo reagovanje u slučaju opasnosti, da se dobro nosi sa pritiskom…”, navodi Biljana.
Jedinu ženu pilota putničkog aviona u BiH pitali smo može li se “život” u “željeznoj ptici” nazvati, uslovno rečeno, napornim, s obzirom na to da skoro svakodnevno mijenja vremenske zone, kontinente, države, gradove…
“I ovaj posao, kao i svaki drugi, ima prednosti i mane. Mnogo zavisi od toga kako mi sebi organizujemo život, da li volimo da putujemo. Iz mog ugla više je prednosti nego mana, ali možda će neko drugi imati drugačije mišljene. Sve je do tog da li volite takav način života ili ne”, sigurna je Biljana u izbor životnog poziva.
Svjedoci smo da u svijetu žene voze taksi, autobus, upravljaju avionom, dok je u našim krajevima situacija umnogome drugačija, s obzirom na to da naše društvo poslove dijeli na isključivo muške i ženske, a mlada djevojka govori o stigmama koje su je pratile na putu profesionalnog usavršavanja.
“Na prostoru BiH i generalno prostoru Balkana predrasude i te kako postoje. Najčešće su to komentari da je nemoguće da je jedna mlada žena uspjela sama i da sigurno neko ‘jak stoji iza nje’. Tu su i komentari u vezi sa porodicom, odnosno da u ovom poslu nije moguće osnovati porodicu, kako je ženi mjesto uz muža i djecu i slično”, priča Biljana i dodaje da se na takve komentare ne obazire – umjesto toga energiju usmjerava na obrazovanje i rad na sebi.
Izreka kaže da je nebo granica, a Biljana je trudom i zalaganjem i ovu granicu prešla i pred sebe stavlja nove izazove.
“Vjerujem da ništa nije nemoguće ako dovoljno predano radimo na tome. Imam dosta postavljenih ciljeva, jedan je da budem kapetan mlaznog aviona. Situacija sa pandemijom virusa korona imala je uticaj na avio-prevoznike i sve se kreće veoma sporo. Očekujem da će kroz nekoliko mjeseci situacija da se smiri i da ću bordo uniformu stjuardese zamijeniti plavom pilotskom”, željno iščekuje Biljana prvi let.
Za kraj razgovora djevojka koja, za razliku od one u poznatoj pjesmi Zdravka Čolića, doslovno živi u oblacima mladim ljudima poručuje da ne odustaju, da uče strane jezike te da ulažu u sebe i obrazovanje i da uspjeh ne može izostati.
“Imam sreću da mi je porodica najveća podrška u svemu što radim. Mnogo znači kad najbliži i prijatelji stanu uz vas i podrže vaše snove i ciljeve i uz njih je svaku promjenu mnogo lakše prebroditi”, zaključuje Biljana za “Nezavisne”.
Privatni život
Biljana Abula navodi da posao, kako stujardese, tako i pilota, zahtijeva određenu žrtvu kad je privatni život u pitanju, ali da je moguće uspješno balansirati između poslovnih i privatnih obaveza.
“Vrlo je vjerovatno da ćemo propustiti praznike, rođendane, vjenčanja i druge bitne datume. Podrška i razumijevanje nama bliskih ljudi u ovom poslu možda su mnogo važniji nego u nekim drugim poslovima. Ali, svakako je moguće imati zdrav i razvijen privatni, porodični i društveni život radeći u avijaciji”, sigurna je Biljana.
