Plastične posude su postale gotovo standard u svakom domaćinstvu. Koristimo ih za čuvanje ostataka hrane, nošenje ručka na posao i podgrijavanje u mikrotalasnoj rerni. Njihova praktičnost i niska cijena učinile su ih neizostavnim dijelom savremene kuhinje.
Ipak, sve više ljekara, posebno onkologa, upozorava da ova navika možda nije bezazlena, posebno kada se posmatra kroz dugoročni uticaj na zdravlje.
Onkolog Klivlendske klinike, dr Sunil Kamat, objašnjava za magazin Parade da pacijenti često žele jednostavan odgovor na pitanje zašto su dobili rak, ali da realnost nije tako jednostavna. On ističe da veliki dio rizika dolazi upravo iz svakodnevnih navika i okruženja, a ne samo iz genetike, dodajući da se u to ubraja i način na koji čuvamo hranu.
Problem sa plastikom nije samo u njenoj širokoj upotrebi zbog praktičnosti, već u njenom hemijskom sastavu i načinu na koji se ponaša tokom vremena.
Mnoge plastične posude sadrže „vječne hemikalije”, supstance poput BPA, ftalata i stirena, koje se oslobađaju u hranu, naročito kada se posude izlože toploti ili zbog dugotrajne upotrebe.
Dr Adil Kan, akademski hematoonkolog i epidemiolog, upozorava da to ne treba zanemariti:
„Činjenica da hemikalije iz plastike mogu da pređu u hranu trebalo bi ozbiljno da zabrine ljude.”
Kada je plastika najopasnija
Ove supstance, kako objašnjavaju stručnjaci, djeluju kao hormonski disruptori, utičući na endokrini sistem i procese u organizmu. BPA, na primjer, imitira estrogen, što se u nekim studijama povezuje sa povećanim rizikom od određenih vrsta raka povezanih sa hormonima.
Vremenom, sama plastika se fizički mijenja. Dr Kamat ističe da upravo tada raste rizik od prelaska štetnih materija u hranu:
„Plastika se troši tokom vremena, naročito poslije čestog pranja, fizičkog habanja i izlaganja visokim temperaturama. To dovodi do sitnih pukotina i slabljenja strukture.”
Dodatni problem nastaje kada se hrana u plastici zagrijava. Mikrotalasna pećnica, iako praktična, može da ubrza oslobađanje hemikalija iz materijala.
„Kada vrela hrana dođe u kontakt sa plastikom, razlaganje plastike se značajno ubrzava”, upozorava dr Kamat, naglašavajući da oznaka „bezbjedno za mikrotalasnu” ne znači i potpunu bezbjednost, već samo znači da se posuda neće deformisati.
Posebno rizična praksa, prema stručnjacima, jeste stavljanje vrele hrane direktno u plastične posude.
Vruća supa ili tjestenina mogu odmah da izazovu termički stres materijala, što dodatno povećava oslobađanje mikroplastike i hemikalija u hranu.
Staklo i keramika su zdraviji
Ipak, ljekari naglašavaju da cilj nije širenje panike. Rak se, kako ističe dr Tingting Tan, ne razvija zbog jednog uzroka, već kroz dugotrajan proces u kome se sabiraju genetika, stil života i izloženost okruženju.
„Na rizik od raka gledam kao na posljedicu malih, ponovljenih izlaganja tokom godina, a ne jedne velike greške”, kaže ona.
Upravo zato, stručnjaci savjetuju male, ali značajne promjene. Kao najjednostavniju alternativu navode staklene posude, koje ne oslobađaju hemikalije i stabilne su čak i na visokim temperaturama.
„Staklo je stabilno, netoksično i ne oslobađa hemikalije čak ni kada se zagrijava”, objašnjava dr Tan.
Keramičke posude se, takođe, smatraju bezbjednijom opcijom, uz napomenu da treba obratiti pažnju na plastične dijelove poklopaca.
Stručnjaci poručuju da nije neophodno odmah izbaciti svu plastiku iz domaćinstva, već postepeno mijenjati navike. Kako ističe dr Kamat, ključ je u svakodnevnim odlukama: čak i male promjene, poput izbjegavanja podgrijavanja hrane u plastici i zamjene oštećenih posuda, mogu dugoročno smanjiti izloženost potencijalno štetnim supstancama i doprinijeti boljoj prevenciji zdravlja.
Silikon u kuhinji
Da li je silikon bezbjedan za zagrijavanje, pečenje i čuvanje hrane?
U posljednjih nekoliko godina silikon je postao veoma popularan materijal u kuhinji.
Koristi se za kalupe za pečenje, poklopce, posude za čuvanje hrane i razne kuhinjske dodatke, najčešće kao alternativa plastici.
Njegova praktičnost, fleksibilnost i otpornost na visoke temperature učinile su ga uobičajenim izborom u mnogim domaćinstvima. Ipak, i dalje postoji pitanje koliko je on zaista bezbjedan u svakodnevnoj upotrebi?
Kada je riječ o zagrijavanju i pečenju, takozvani „food-grade” silikon, dovoljno kvalitetan da se koristi u blizini hrane, generalno se smatra sigurnim materijalom. Proizvođači ga obično dizajniraju tako da može da izdrži širok temperaturni opseg, često od niskih temperatura pa sve do oko 220–230 stepeni Celzijusa, a neki proizvodi i više.
Zbog toga se silikon široko koristi u rerni i mikrotalasnoj pećnici, jer se ne topi lako i ne mijenja oblik pri uobičajenim uslovima pečenja. Ipak, stručnjaci naglašavaju da je važan kvalitet proizvoda, jer jeftiniji i nedovoljno kontrolisani materijali mogu da sadrže dodatke koji nisu potpuno ispitani.
Slično važi i za čuvanje hrane. Silikon se ne ponaša kao klasična plastika, ne sadrži BPA i ne reaguje lako sa hranom, pa se smatra stabilnim i relativno bezbjednim za skladištenje.
Ne upija mirise, ne korodira i može se višestruko koristiti bez značajne degradacije, što ga čini praktičnim izborom za frižider i svakodnevnu upotrebu.
Ipak, bezbjednost silikona zavisi od nekoliko faktora. Ako proizvod nije „food-grade” sertifikovan, ako se koristi na temperaturama višim od preporučenih ili ako je vremenom oštećen, može doći do oslobađanja nepoželjnih supstanci ili promjene njegovih svojstava.
Zbog toga stručnjaci savjetuju oprez pri kupovini i redovnu provjeru stanja kuhinjskih posuda.
Ključ je u kvalitetu izrade i pravilnoj upotrebi, a ne samo u samom materijalu.