Iako se Josip Jelačić danas u Hrvatskoj slavi kao nacionalni junak, malo je poznato da su ključne trenutke njegove karijere obilježili upravo Srbi. Na današnji dan, 5. juna 1848. godine, Bana Jelačića je u Sabornoj crkvi u Srijemskim Karlovcima ustoličio tadašnji srpski patrijarh Rajačić – i to u prisustvu pravoslavnih arhijereja.
Ceremonija nije održana u Zagrebu niti pred katoličkim crkvenim poglavarima, već upravo pod okriljem Srpske pravoslavne crkve, čime je patrijarh Rajačić Jelačiću dao ne samo duhovni legitimitet, već i snažnu političku poruku zajedništva tadašnjih naroda Habsburške monarhije. Srbi i Hrvati su tada stajali rame uz rame u borbi protiv mađarske hegemonije i za očuvanje autonomije unutar carstva.
Još jedan zanimljiv istorijski podatak često ostaje u senci: stihove čuvene pesme „Ustaj, bane, Hrvatska te zove“ – koja se danas smatra domoljubnom himnom – napisao je Srbin iz Pančeva, Petar Preradović. Ovaj znameniti pesnik, iako rođen u pravoslavnoj porodici, bio je duboko posvećen ideji južnoslovenskog ujedinjenja, ali je svojim delima i političkim angažmanom dao veliki doprinos i hrvatskom narodnom pokretu.
Ovi podaci ne uklapaju se u savremene stereotipe i često se namerno zaboravljaju, iako jasno svjedoče o složenoj i povezanoj istoriji Srba i Hrvata. I sam Ban Jelačić bio je otvoren prema Srbima, često ih nazivajući svojom braćom u borbi za slobodu protiv zajedničkog neprijatelja – mađarskog centralizma.
U vremenu kada se istorija često koristi za produbljivanje podjela, podsjećanje na ovakve činjenice služi kao dokaz da su Srbi i Hrvati ne tako davno znali zajedno koračati, ne samo politički već i duhovno.
