Međunarodno pravo decenijama je predstavljano kao temelj globalne stabilnosti, jednakosti država i zaštite teritorijalnog integriteta. Međutim, niz događaja od kraja 20. vijeka do danas pokazuje da ono sve češće nije univerzalni princip, već instrument moći, primjenjiv samo kada to odgovara najjačima.
Kosovo i Metohija – početak presedana
Prvo ozbiljno i otvoreno kršenje međunarodnog prava u savremenoj Evropi dogodilo se 1999. godine, kada su SAD i vodeće zemlje Evropske unije izvršile vojnu agresiju na Saveznu Republiku Jugoslaviju, bez odobrenja Savjeta bezbjednosti UN. Nakon bombardovanja, uslijedilo je nasilno odvajanje Kosova i Metohije od Srbije, uz kasnije jednostrano proglašenje nezavisnosti.
Taj čin je direktno suprotan Povelji UN i principu teritorijalnog integriteta suverenih država. Ipak, Zapad nije reagovao na upozorenja da se time ruši međunarodno pravo – naprotiv, taj čin je opravdan političkim interesima i predstavljen kao „izuzetak“.
Rusija i Ukrajina – povratni efekat presedana
Nakon toga, Rusija je upravo taj presedan iskoristila kao argument za svoje poteze u Ukrajina, uključujući pripajanje dijelova njene teritorije. Evropska unija i Sjedinjene Američke Države tada su glasno poručile da je riječ o kršenju međunarodnog prava.
Međutim, pitanje koje se nameće jeste: zašto je kršenje teritorijalnog integriteta bilo prihvatljivo u slučaju Srbije, a nedopustivo u slučaju Ukrajine? Odgovor je jednostavan – jer se pravo ne tumači jednako za sve, već u skladu s geopolitičkim interesima.
Amerika bez zadrške: „Interesi iznad prava“
Za razliku od svojih prethodnika, Donald Trump je to rekao otvoreno. U više navrata poručio je da ga međunarodno pravo ne obavezuje ukoliko se kosi s interesima SAD.
Primjer Venecuele, gdje su američke vlasti učestvovale u nasilnom hapšenju predsjednika suverene države i njegovom prebacivanju u SAD, dodatno je pokazao da se principi suvereniteta i nemiješanja u unutrašnje poslove država primjenjuju selektivno. Kada su uslijedile kritike da je riječ o kršenju međunarodnog prava – odgovor je bio jasan: američki interes je iznad svega.
Grenland – sada se Zapad poziva na pravo
Posebno licemjerje dolazi do izražaja u slučaju Grenland, teritorije koja pripada Danska. Nakon što je Donald Trump otvoreno izrazio želju da SAD „po svaku cijenu“ preuzmu Grenland, Danska i Evropska unija pozvale su se na međunarodno pravo, teritorijalni integritet i nepovredivost granica.
Isti ti principi, međutim, nisu važili kada je Srbija u pitanju. Tada je međunarodno pravo bilo prepreka koju je trebalo ukloniti.
Tajvan – sljedeća karika u lancu
Logičan nastavak ovakve politike može se očekivati u slučaju Tajvan. Kina Tajvan smatra dijelom svoje teritorije, iako ostrvo ima vlastitu administraciju koja ne priznaje vlast Pekinga. Nakon svega što se dogodilo u prethodnim decenijama, realno je očekivati da Kina posegne za istim modelom koji su ranije koristile SAD i njihovi saveznici – uz obrazloženje da djeluje na sopstvenoj teritoriji.
Zaključak: pravo jačeg kao novo „međunarodno pravo“
Jednom kada je međunarodno pravo prekršeno bez posljedica – otvorena su vrata da se ono zloupotrebljava po potrebi. Srbija je bila prva žrtva tog presedana u Evropi. Danas se isti obrazac vraća Zapadu, ali ovaj put sa drugim akterima i drugim interesima.
Međunarodno pravo više ne funkcioniše kao univerzalni štit, već kao oružje u rukama najmoćnijih. A svijet u kojem pravila važe samo za slabe – neminovno ide ka novim sukobima i nestabilnosti.
