(FOTO)
“Sve sam više uvjerena da ova slika veoma dobro oslikava stvarnost. Neki dan sam uputila pismo Ombudsmanu za dječija prava i Pedagoškom zavodu RS. Ne gajim nadu ni da će mi šta odgovoriti, a kamoli nešto uraditi, ali nisam mogla da oćutim ono što vidim kao istinu”, napisala je Ana na svom FB profilu.
Pismo koje je Ana Nikolić uputila Ombudsmanu za dječija prava i Pedagoškom zavodu RS prenosimo u cjelosti:
“Poštovani,
Obraćam Vam se s ciljem da skrenem pažnju na preopterećenost djece školskim obavezama čime se ugrožavaju neka od osnovnih dječijih prava.
Smatram da trenutni obrazovni sistem u Republici Srpskoj:
1. ugrožava zdravlje djece,
2. ne doprinosi njihovom adekvatnom obrazovanju i pripremi za budući rad i život, te
3. ugrožava pravo na slobodno vrijeme, odmor i igru.
U društvu u kojem odrasli ljudi imaju propisano maksimalno osmočasovno radno vrijeme, smatram da je neprihvatljivo da djeca, koja su u osjetljivoj razvojnoj fazi, budu opterećena obavezama koje često prelaze i taj okvir.
Djeca u školama provode između 5 i 7 sati dnevno, a zatim dodatna 3 do 5 sati moraju posvetiti učenju i pripremi za nastavu. To znači da djeca u prosjeku provode između 8 i 12 sati dnevno radeći, uključujući i vikende. Ovo opterećenje stvara pritisak i stres koji nisu primjereni njihovim godinama, a istovremeno ih udaljava od drugih aspekata života koji su ključni za njihov razvoj.
Još jedan problem je i način na koji se znanje prenosi i ocjenjuje. Suštinska znanja, razvijanje logike, kritičkog razmišljanja i analitičnosti sve više gube na značaju, dok je fokus stavljen na pamćenje informacija koje su u životu često nepotrebne ili lako dostupne uz nekoliko klikova na internetu. Postavlja se pitanje – zašto se od djece očekuje da zapamte ogromne količine informacija koje nisu u vezi sa stvarnim životnim potrebama? Na primjer, da li je zaista neophodno da dijete od trinaest godina zna informacije poput sukoba Filipa IV Lijepog s Katoličkom crkvom? Koliko je to znanje relevantno za njihovu svakodnevicu i budući život?
Smatram da bi se unapređenje našeg obrazovnog sistema moglo postići na jedan od dva načina:
1. da se skrati boravak u školi, tako da djeca imaju više vremena da kod kuće uče ili
2. da se boravak u školi produži tako da se veći dio učenja i domaćih zadataka završi u školi.
Treba razmotriti pozitivne primjere iz zemalja poput Finske i Švedske gdje se pokazalo da djeca mogu postići visoke akademske rezultate bez nepotrebnog stresa i preopterećenja.
S obzirom na to da su kroz školski sistem ugrožena neka od dječijih prava, Vas, kao instituciju koja štiti ista molim da istražite ovaj problem i nadležnim institucijama uputite zahtjeve da ga riješe.
Unaprijed zahvaljujem na pažnji i nadam se da ćete u okviru svojih ovlašćenja i mogućnosti učiniti nešto da dođe do promjena koje će biti na dobrobit sve djece.”
