Otkrio „grad duhova“ usred šume: U crkvi ga dočekala tužna poruka
Duboko u šumama Apalačkih planina, na istoku Sjedinjenih Američkih Država, nalazi se napušteno mjesto, gradić Lost Kov, koji niko ne naziva svojim domom više od šest decenija.

Duboko u šumama Apalačkih planina, na istoku Sjedinjenih Američkih Država, nalazi se napušteno mjesto, gradić Lost Kov, koji niko ne naziva svojim domom više od šest decenija.
Nekada je imao kuće, crkvu, školu i gotovo 100 stanovnika, a danas su ostali samo ostaci građevina, zaboravljene poruke i tužne uspomene.
Riječ je o gradiću Lost Kov, unutar Nacionalne šume Pisga u Sjevernoj Karolini.
Njegova priča ponovo je privukla pažnju pošto je jutjuber Brent Andervud, koji objavljuje snimke pod imenom „Ghost Town Two“, posjetio ovo napušteno mjesto i pokazao šta je ostalo iza njegovih nekadašnjih stanovnika.
Kako je objasnio, ljudi nisu napustili domove zato što su to željeli, već zato što je ostanak vremenom izgubio svaki smisao.
Lost Kov osnovan je otprilike u vrijeme Američkog građanskog rata, a naselje je podignuto duboko u šumi, na površini od oko 162 hektara. Iako nije imalo električnu energiju ni vodovod, a do najbližih prodavnica sa osnovnim potrepštinama trebalo je preći čak 13 kilometara, prvim doseljenicima to nije predstavljalo prepreku.
Prvi stanovnici bili su Stiven Morgan Bejli i Džon D. Tipton sa porodicama, a ubrzo su im se drugi pridružili. Vremenom su izgrađene kuće, crkva i škola, pa je naselje počelo da se razvija.
Privreda Lost Kova uglavnom se zasnivala na sječi šuma i radu pilana. Stanovnici su zarađivali prodajom drveta, a željeznička pruga povezivala je njihovo udaljeno naselje sa spoljnim svijetom.
Prema riječima jutjubera, mjesto je svoj vrhunac dostiglo početkom 20. vijeka, kada je u njemu živjelo gotovo 100 ljudi.
Međutim, kako su šumski resursi postajali sve oskudniji, temelji lokalne privrede počeli su da se urušavaju.
Kada su šume posječene u najvećoj mogućoj mjeri, drvna industrija je propala.
Istovremeno, željeznica je prestala da saobraća do stanica u tom području, zbog čega je naselje postalo još izolovanije.
Stanovnici su tako izgubili ne samo važnu vezu sa drugim mjestima već i mogućnost da trguju robom i ostvare dodatnu zaradu, prenosi Unilad.
Situacija je postajala sve teža, a ljudi su pokušali da pronađu rješenje. Zatražili su od nadležnih da im izgrade put dug svega pet kilometara, koji bi ih povezao sa ostatkom svijeta.
„Tražili su da im naprave put do ovog mjesta, ali nisu uspjeli da ga dobiju“, ispričao je Andervud.
Škola je zatvorena 1957. godine, a porodice koje su još živjele u naselju više nisu znale šta da rade. Konačni kraj naselja dogodio se 1. januara 1958. godine, kada je i posljednja porodica napustila Lost Kov.
Andervud je u svom videu pokazao ostatke nekadašnjih kuća, uključujući prostorije u kojima se još mogu vidjeti kuhinje i peći, kao i staru crkvu koja čuva možda i najtužniji trag iz prošlosti ovog mjesta, prenosi Telegraf.
Jedan od posljednjih stanovnika, Velmer Bejli, ostavio je na zidu crkve poruku koja svjedoči o tome koliko im je teško palo napuštanje doma:
„Škola u Lost Kovu zauvijek je zatvorena. Veoma tužno.“
On je kasnije jednom novinaru objasnio koliko je odluka o odlasku bila bolna.
Ni nakon što su posljednji stanovnici otišli, naselje nije ostalo pošteđeno nesreća.
Godine 2007. požar je gotovo potpuno uništio nekadašnji gradić, a nekoliko godina kasnije kroz ovo područje prošao je i uragan, dodatno oštetivši ono što je preostalo.
Ipak, kako pokazuje Andervudov snimak, pojedine građevine su opstale.
Lost Kov tako ostaje svjedočanstvo o mjestu koje nije nestalo zato što su njegovi stanovnici prestali da ga vole, već zato što su izgubili uslove za normalan život.
Izvor: RepublikaSrpska.net





