„Danas“ otkrio ko je „Anonimni profesor“: Iz Zagreba je, uticao je na studentski pokret

Profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu Aleksandar Maršavelski priznao je da je pod pseudonimom „Prijatelj studenata” mjesecima upućivao političke poruke studentima u Srbiji, obilazio blokirane fakultete, predlagao političku strategiju i, kako sam tvrdi, uticao na raspravu o sastavu Studentske liste. Identitet je prikrivao, prema sopstvenom priznanju, da ne bi „hranio Vučićev narativ o obojenoj revoluciji”. Njegovo pismo sada otvara pitanje zašto javnost Srbije nije znala ko joj iz inostranstva upućuje političke savjete.

Maršavelski je odlučio da se predstavi srpskoj javnosti tek poslije parlamentarnih izbora, kada je Studentska lista već ostvarila pobjedu. U pismu objavljenom u „Danasu” otkrio je da je on autor tekstova potpisivanih kao „Prijatelj studenata”, ali i da je njegovo angažovanje bilo daleko šire od pisanja novinskih komentara.

On je, prema sopstvenim navodima, dolazio u Beograd, držao predavanja na Pravnom fakultetu i Fakultetu političkih nauka, posjećivao fakultete u blokadi, razgovarao sa profesorima i učesnicima studentskog pokreta i davao konkretne predloge za njegovo političko organizovanje. Sve to vrijeme čitaocima „Danasa” predstavljao se pseudonimom.

Maršavelski je objasnio da je identitet skrivao iz političkih razloga, kako ne bi hranio Vučićev narativ o „obojenoj revoluciji”. Time je priznao da nije riječ o književnim ili akademskim razlozima, već o procjeni političkih posljedica njegovog angažmana.

Posebnu odgovornost u ovom slučaju ima redakcija „Danasa”, kojoj je Maršavelski zahvalio što mu je omogućila objavljivanje pod pseudonimom. Čitaoci su dobijali političke analize i savjete autora čiji je identitet bio poznat redakciji, ali ne i javnosti.

Najznačajniji dio priznanja odnosi se na izborne kandidate Studentske liste. Maršavelski je naveo da je dao argumente za izbacivanje Mile Lompar sa liste, tvrdeći da bi lista sa njom dobila najmanje 200.000 glasova manje, iako nije objasnio osnov za tu procjenu. Time je istakao sopstveni uticaj na kadrovski profil pokreta.

On je u pismu kritikovao i druge ličnosti, povezujući ih sa nacionalizmom i političkim radikalizmom, čime je njegov angažman dobio jasnu ideološku dimenziju. Maršavelski je takođe predlagao formiranje ekspertske vlade i traženje podrške Evropske unije, ističući da je bio u pravu u toj procjeni.

Iz njegovog pisma proizlazi da nije bio samo profesor koji sa distance podržava proteste u susjednoj državi, već politički angažovan savjetodavac sa konkretnim predlozima o izbornoj strategiji, kadrovskim rješenjima i međunarodnim osloncima pokreta.

Autor ističe da Srbija ima dovoljno sopstvenih pitanja da javnost ima pravo da zna ko učestvuje u predlaganju rješenja za njih. Naglašava da studenti imaju pravo da znaju ko ih savjetuje, jer je riječ o njihovom pravu da donose odluke sa potpunim saznanjem o ljudima koji utiču na njih.

Postavlja se pitanje koliki je stvarni uticaj Maršavelskog, ko je znao da je on „Prijatelj studenata” i da li su njegovi predlozi razmatrani direktno ili samo putem tekstova. Takođe, zašto je politička procjena o skrivanju identiteta bila važnija od transparentnosti prema javnosti.

Maršavelski je svojim priznanjem pokazao da je iza imena „Prijatelj studenata” bio politički angažovan profesor iz Hrvatske, koji je namjerno prikrivao identitet i nastojao da utiče na političke procese u Srbiji. Nije presudno što je iz Hrvatske, već što je svjesno razdvojio svoju javnu poruku od identiteta zbog političkih posljedica.

Studentski pokret, koji je svoje zahtjeve zasnivao na odgovornosti i povjerenju u institucije, sada ima priliku da iste principe primijeni i na svoje političke savjetnike. Ako je identitet Maršavelskog bio toliko značajan da ga je trebalo sakriti do završetka izbora, onda je trebalo da bude poznat javnosti prije izbora. To pitanje njegovo naknadno predstavljanje nije razjasnilo.

Izvor: RepublikaSrpska.net