Poljski političari ljuti su zbog činjenice da su isključeni iz razgovora o potencijalnom planu za okončanje rata u Ukrajini, piše Politico.
Kada su se lideri Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Ukrajine ove sedmice okupili u Londonu kako bi uskladili stavove o brzoj američkoj inicijativi za mirovni sporazum, Poljska nije bila na listi gostiju. To je drugi put u dva mjeseca da je Poljska ignorisana, nakon što je Varšava također propustila poziv na ključni mirovni samit u Ženevi 23. novembra.
Isključenje Poljske s ovih pregovora predstavlja bolan udarac za zemlju koja je zauzela jednu od najaktivnijih pozicija EU po pitanju Ukrajine, a desničarska nacionalistička struja oko predsjednika Karola Nawrockog nije gubila vrijeme kriveći premijera Donalda Tuska za taj neuspjeh.
“Nedostatak Poljske u Londonu još je jedan primjer Donaldove Tuskove nesposobnosti”, rekao je senátor Marek Pęk iz nacionalističke stranke Zakon i Pravda (PiS) nakon sastanka u Londonu, nazivajući Tuska “drugorazrednim političarem u Evropi”.
Razlozi poljskog nezadovoljstva su jasni. Poljska ne samo da prima milion ukrajinskih izbjeglica i služi kao ključni logistički centar za Ukrajinu, već Varšava igra ključnu ulogu u pritisku na Evropu da pojača ponovno naoružavanje.
Poljska je članica NATO-a koja najviše troši po glavi stanovnika na odbranu i želi više nego udvostručiti svoju vojsku, koja je već treća po veličini u Alijansi, na 500.000 vojnika.
Tusk je također pokazao određenu frustraciju zbog poljskog diplomatskog marginaliziranja. Nakon sastanka u Ženevi, zatražio je da bude dodat u zajedničko evropsko saopštenje, što su analitičari nazvali “spašavanjem obraza”.
U Berlinu prošle sedmice, stojeći pored njemačkog kancelara Friedricha Merza, Tusk je pokušao ublažiti situaciju s dozom ironije.
“Ne želim izazivati emocije, ali recimo to jasno: Niko u Washingtonu, a sigurno niko u Moskvi, ne želi da Poljska bude prisutna svugdje,” rekao je, dodajući da je ovo protjerivanje, vjerovatno odraz upornog zagovaranja Ukrajine od strane Poljske, “shvatio kao kompliment”.
Vlada tvrdi da se u Londonu nije dogodilo ništa neuobičajeno. Vladin portparol Adam Szłapka je rekao da je samit u Londonu bila ideja britanskog premijera Keira Starmera, tvrdeći da “postoje desetine takvih formata koji se stalno mijenjaju”.
Dodao je da ne daje svaki format rezultate i da Poljska ne mora učestvovati u svakom.
Još je rekao da je ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski prisustvovao pozivu s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i Starmerom nakon sastanka.
Poljski zvaničnici također ističu da za sada ne postoje stvarni mirovni pregovori s Rusijom.
“Ovo je početak, a ne kraj. Previše je rano za histeriju”, rekao je jedan diplomat u vezi s odsustvom Poljske.
U ranim godinama rata, Poljsku je bilo nemoguće ignorisati. Poslala je veliki dio svog arsenala u Ukrajinu, nagovorila Berlin da pošalje tenkove Leopard u Kijev i služila kao nezamjenjiv logistički čvor NATO-a, najviše sa baze u blizini grada Rzeszowa.
Ali mnogo od te moći je splasnulo. Poljske zalihe oružja iz sovjetske ere su iscrpljene, a ogromni planovi rearmiranja neće omogućiti da se išta može ustupiti inostranstvu još godinama.
U međuvremenu, Francuska, Njemačka i Velika Britanija sada obećavaju nove sisteme protuzračne odbrane, projektile dugog dometa i spremne su poslati trupe za buduće nadgledanje ili mirovne misije u Ukrajini. Čak i ako su to samo obećanja, Poljska ih je već odbacila.
U razgovorima koji se sada fokusiraju na provođenje primirja i sigurnosne garancije, prošla podrška je manje važna od raspoloživih resursa, a Kijev se tome prilagodio. Zelenski se sada uveliko oslanja na prijestolnice koje mogu donijeti nešto novo na sto.
“Amerikanci nas ne žele, evropski lideri nas ne žele, Kijev nas ne želi, pa ko nas onda želi? Nešto neugodno se događa i trebali bismo prestati glumiti da je drugačije”, rekao je bivši premijer Leszek Miller nakon londonskih razgovora.
Bivši predsjednik Bronisław Komorowski, politički saveznik Tuska, tvrdio je da odsustvo Poljske odražava geopolitičke realnosti, a ne diplomatski neuspjeh.
London je okupio “tri najjače evropske zemlje”, politički, vojno i ekonomski, odnosno one koje najviše doprinose ratnom naporu u Ukrajini, rekao je.
Poljska je, dodao je, jednostavno slabija, i iako Evropa cijeni ulogu Varšave, mora biti u skladu sa svojom stvarnom težinom.
Poljsko nastojanje za diplomatskim utjecajem dodatno otežava činjenica da teško govori jednim glasom u inostranstvu.
Dok Tusk fokusira na evropske koordinacijske napore, nacionalistički opozicijski predsjednik Nawrocki gradi vlastite vanjskopolitičke kredencijale, putujući u Washington, razvijajući kontakte u Trumpovoj administraciji i javno govoreći o nezavisnom glasu Poljske.
Dvije strane često razmjenjuju udarce. Tusk je nedavno podsjetio Nawrockog da poljski Ustav povjerava vanjsku politiku vladi, a ne predsjedništvu. Uprkos teatralnosti, oba tabora dijele isti tvrd stav prema Rusiji.
Ono što ne dijele je strategija za snalaženje u Washingtonu.
Zvaničnici priznaju da Nawrocki trenutno ima direktniji pristup Bijeloj kući.
Njegov savjetnik za vanjsku politiku, Jacek Saryusz-Wolski, kaže otvoreno: “Trump nikada neće sresti Tuska. Srest će predsjednika. Zahvaljujući njemu, Poljska i dalje ima kanal do Washingtona.”
Nawrocki tvrdi da mu to daje prednost koju Tusk ne može nadoknaditi. Bez pristupa Trumpu, Tusk ne dodaje ništa posebno u visokim zapadnim razgovorima, rekao je Saryusz-Wolski za Politico.
Prema njegovom mišljenju, osim ako neko s predsjedničkim autoritetom ne zastupa interese Poljske na najvišem nivou, zemlja će jednostavno slijediti kompromis koji Pariz, Berlin i London postave s Washingtonom.
Zvaničnici priznaju privatno da kanal do Washingtona ima značaj i za sada ga Nawrocki ima.
Ipak, upozoravaju da je kladiti se sve na jednog, nepredvidivog američkog predsjednika rizično, posebno nakon što je nova američka sigurnosna strategija jasno signalizirala da Evropa mora preuzeti znatno veću odgovornost za svoju odbranu.
Posljedica Nawrockog koji vodi diplomaciju s Trumpom dok Tusk upravlja Evropom je da to može izgledati kao da postoje dvije vanjske politike odjednom.
“Problem nije poljski stav. Problem je znati ko govori u ime Poljske”, rekao je jedan visoki zapadnoevropski diplomat, misleći na poljsku pro-ukrajinsku poziciju.
Ako je to ikakva utjeha za Tuska, njemački Merz insistira da uzima u obzir poljsku poziciju.
“Moj stav prema Poljskoj je vrlo jasan: Ne činimo ništa bez bliske koordinacije s Poljskom”, rekao je kancelar Tusku prošle sedmice.