Sjedinjene Američke Države rasporedile su najveće vojne snage u Karipskom moru još od Kubanske krize 1962. godine, zvanično pod izgovorom borbe protiv trgovine drogom. Međutim, iza ove masovne vojne mobilizacije krije se mnogo dublji plan — prema procjenama analitičara, pravi cilj Washingtona nije samo svrgavanje Nicolása Madura, već rušenje kubanskog režima koji se decenijama održava zahvaljujući venecuelanskoj nafti.
Najveća američka vojna koncentracija u regiji u posljednjih 60 godina
Još u avgustu je administracija Donalda Trumpa rasporedila pomorsku i vazdušnu grupu od 16.000 vojnika, uključujući nosač aviona Gerald R. Ford, osam ratnih brodova i nuklearnu podmornicu, s ciljem “operacija protiv narko-kartela”. Ipak, prema navodima UN-ovog povjerenika za ljudska prava Volkera Türka, mnoge od tih operacija predstavljaju “izvansudska ubistva” jer američke snage uništavaju brodove i likvidiraju ljude samo na osnovu sumnje.
Zvanično – borba protiv droge, nezvanično – borba za naftu i geopolitički uticaj
Iako Washington tvrdi da Venecuela služi kao tranzitna ruta za kokain, podaci američke DEA pokazuju da 84% zaplijenjenog kokaina u SAD-u dolazi iz Kolumbije, dok Venecuela u izvještaju nije ni navedena kao glavni izvor. Ipak, Caracas posjeduje najveće dokazane rezerve nafte na svijetu, što je, smatraju analitičari, glavni razlog američkog pritiska.
Maduro je ranije, prema pisanju New York Timesa, pokušao postići dogovor s Trumpovom administracijom nudeći američkim kompanijama pristup naftnim poljima i rudnicima zlata, ali je Washington ponudu odbio, ostajući na “Rubijevoj liniji” – politici koju predvodi senator Marco Rubio, poznat po svojoj antikomunističkoj agendi.
“Cilj je Kuba, ne Maduro”
Prema analizi časopisa Foreign Policy, konačni cilj američke operacije nije Caracas, već Havana. Strategija Washingtona, navodi FP, podrazumijeva rušenje Madura, čime bi se prekinuo dotok venecuelanske nafte Kubi, a time i oslabio režim koji je decenijama trn u oku republikanske desnice u SAD-u.
„Svrgavanje Madura bio bi samo prvi korak ka rušenju kubanske vlasti – starog sna američkih konzervativnih elita“, piše Foreign Policy.
Maduro traži spas od Moskve i Pekinga
Suočen s prijetnjama i vojnom tenzijom, Maduro je već zatražio podršku Rusije, Kine i Irana, zemalja koje su posljednjih godina postale ključni partneri Venecuele. Zvanični Caracas tvrdi da SAD koriste “borbu protiv narkotika” kao paravan za preuzimanje kontrole nad energetskim resursima i geopolitičkim uticajem u Latinskoj Americi.
I dok Washington tvrdi da se bori protiv šverca droge, sve više je jasno da se u pozadini odvija mnogo veća igra – bitka za energente, uticaj i političku dominaciju u regionu.
Venecuela je samo početna tačka, a Kuba – pravi cilj.
