Miroslav Živković bio je jedno od najvećih fudbalskih nadanja bivše Jugoslavije i bio dio zlatne generacije sa velikanima poput Vladimira Jugovića i Siniše Mihajlovića, a njegovo ime se u omladinskim danima izgovaralo s posebnim poštovanjem.
Danas je život ovog nekadašnjeg talenta iz Novog Sada daleko od slavnih dana, a to je potvrdio u potresnoj ispovijesti i razgovoru za Radio Beograd.
Na samom početku otkrio je gdje je danas i kako živi.
“Živimo u Irigu, u teškim uslovima, kuća nije završena, nema ni kupatila ni tuša. Kuća je nedovršena, zidana ciglom, ali ništa nije okrečeno… Krali su nam stvari koje su nam ljudi poklanjali. Živimo praktično u buretu.”
Nastavio je:
“Živim od sramotne penzije od 15.000 dinara (oko 130 evra). Supruga radi, a mi preživljavamo od njene plate i moje penzije” rekao je Živković u emotivnom razgovoru za Radio Beograd.
Rođen 1970. godine u Beogradu, Živković se sa porodicom već naredne godine preselio u Novi Sad, gdje je započeo fudbalski put u omladinskim selekcijama Vojvodine.
Bio je jedan od najvećih talenata, a 1985. godine je sa kadetskom reprezentacijom Jugoslavije nastupio na legendarnom “Vembliju”.
“Igrali smo pred 100.000 ljudi, uoči finala FA kupa između Mančester Junajteda i Evertona” prisjetio se Miroslav. “Bio sam proglašen za najboljeg igrača utakmice. Bobi Čarlton mi je prišao i rekao da sam genijalan talenat. To su trenuci koji se ne zaboravljaju.”
Nakon povratka kući, Živković je nastavio u Vojvodini, a kasnije i u vojnoj selekciji, gdje je dijelio svlačionicu sa brojnim poznatim imenima jugoslovenskog fudbala. Početkom devedesetih, u jeku ratnih zbivanja, bio je prinuđen da napusti zemlju.
“Sve se raspadalo, plate su bile mizerne. Otišao sam trbuhom za hlebom, završio u Grčkoj, u drugoligašu Nausi, gde sam se odmah izborio za mesto u startnoj postavi” priča Živković.
I dok je u početku sve išlo idealno, njegovo zdravlje ubrzo je počelo da propada.
“Preforsirao sam se treninzima i saunama. Odjednom sam počeo da gubim snagu, dobijam na težini, kosa mi je opadala, nisam mogao da dišem. Počeo sam da osećam da umirem” kaže.
Nakon niza pogrešnih dijagnoza u Srbiji i Grčkoj, Živković je posljednju nadu potražio u Sjedinjenim Američkim Državama, kod ljekara Rajka Medenice, prenosi “Telegraf”.
