Crna Gora će poslije dugih deset mjeseci čekanja, brojanja i prebrojavanja, za koji dan konačno saznati koliko je u ovoj državi Crnogoraca, koliko Srba, koliko ih govori srpskim, koliko crnogorskim jezikom.
Ovako dugo čekanje rezultata popisa upućuje i na zaključak da bi oni mogli iznenaditi mnoge u Crnoj Gori, među njima svakako i one koji ne ostavljaju nikakvu mogućnost da se na Lovćenu obnovi stara, originalna Njegoševa kapela i u njoj konačno ponovo sahrani najveći među onima koji su se na tim prostorima rodili i živjeli.
I dok će građani Crne Gore odgovor na dilemu koliko ih govori srpskim, a koliko crnogorskim jezikom, a to ovdje više nije pitanje nauke i lingvistike, nego prije svega politike, dobiti nakon deset mjeseci čekanja, odgovor na to isto pitanje, ali u vezi sa najvećim među njima, Njegošem, nekima ostaje u magli već vijek i po. I na njega i dan-danas stižu različiti odgovori, zavisno od toga ko je na kojoj strani. Za činjenice i ono što je nesporno tu ostaje malo mjesta.
Dakle, kojim je jezikom govorio i pisao Njegoš?
Za Milutina Mićovića, književnika iz Podgorice, samo pitanje kojim je jezikom govorio (pisao) Njegoš podrazumjeva ozbiljnu krizu identiteta, krizu koja se već sama od sebe stvara kao posljedica odstupanja od dubljih temelja.
“Njegoševo djelo je kičma ukupnog srpskog kulturnog i duhovnog identiteta. Te, ako smo došli do toga da se pitamo koji je to jezik, to je isto kao da pitamo – postojimo li stvarno, ili nam se samo čini da postojimo? Jesmo li realni ljudi ili sopstvene utvare?” kaže Mićović za RT Balkan.
On ističe da je Njegoš neko ko je o Srpstvu najdublje mislio i najsnažnije brižio.
“Razotkrio je čovjeka i narod na mnogim slojevima postojanja. Najljepšim stihovima izražavao je svijetlu, božansku stranu čovjekovu, kao i onu tamnu, bogoodstupničku i izdajničku. Vidio je ‘biće kako vri u luče sjajne’, ali i ljudsku ništožnost (ništavilo). Sve je to izgovorio na svom maternjem, srpskom jeziku. Jeziku svog plemena, ali i na bogomudrom jeziku srpskoslovenskog, pa i crkvenoruskog jezika. Za njegovu misao, trebali su svi ti slojevi,” kaže Mićović.
On podsjeća da u prvim izdanjima Luče i Gorskog vijenca srećemo ruska slova, ruske govorne oblike, leksiku, liturgijski jezik – sve ono nasljeđe koje je nasljedio srpski jezik kao varijanta staroslovenskog, a da je posljednju svoju knjigu, Lažni car Šćepan mali 1850, Njegoš štampao Vukovim jezikom.
“Majka Vuka Karadžića, Jegda, bila je od Nikšića (Hercegovina), a djed Joksim ispod Durmitora. Taj dijalekt, istočnohercegovački, Vuk je uzeo kao osnovu novog srpskog jezika. Svi Crnogorci za koje se zna živjeli su i umirali na srpskom jeziku. Njegoš je mnoge od tih stavio u svoje Ogledalo srpsko (1845). Na sreću, i sam je eksplicitno rekao: ‘Srpski pišem i zborim, svima gromko govorim, narodnost mi srbinska, duša mi je slavjanska’,” kaže Mićović.
On dalje ističe da je Njegoš kao vladika uvijek držao srpsku tradiciju unutar vizantijskog pravoslavlja i otaca crkve, naročito svetog Save, ističući srpsko porijeklo i kulturni identitet.
“Njegoš je bio duboko ukorijenjen u srpskoj duhovnosti. On nije samo pjesnik epskog ili tragičnog tona, već je mislilac, filosof i prorok. Njegova Luča mikrokozma je, u suštini, metafizički spoj između čovjeka i kosmosa, u kojem se na najuzvišenijem nivou istražuje čovjekov odnos prema Bogu, zlu i slobodi. Sva ta razmišljanja su formulisana na srpskom jeziku, koji je za Njegoša bio ne samo sredstvo komunikacije, nego i način izražavanja svih njegovih najdubljih uvjerenja i misli”, objašnjava Mićović.
Politički aspekt pitanja jezika
Međutim, u modernoj Crnoj Gori, pitanje kojim jezikom je govorio i pisao Njegoš često ima političku konotaciju. Polemike o tome nisu samo lingvističke prirode, već se duboko upliću u debatu oko nacionalnog identiteta i političkih prilika u zemlji.
S jedne strane, mnogi istoričari i kulturolozi, poput Mićovića, tvrde da je Njegoš bez ikakve sumnje pripadao srpskom kulturnom i jezičkom korpusu. Njegova djela, posebno Gorski vijenac, smatraju se osnovama srpske nacionalne literature i simbolom borbe za slobodu i jedinstvo srpskog naroda. Sa druge strane, postoje i oni koji pokušavaju da Njegoševu ulogu prilagode novim političkim okolnostima u Crnoj Gori, tvrdeći da je on bio simbol crnogorske državnosti i autonomije od bilo kakvih spoljašnjih uticaja.
Istorijska pozadina
Istoričar Miloš Ković ističe da je Njegoš odrastao u vremenu kada su granice između srpskog i crnogorskog identiteta bile vrlo fluidne i nejasne. Iako je Crna Gora formalno imala određen stepen nezavisnosti, kulturni i politički uticaji Srbije i ostalih srpskih zemalja bili su izuzetno jaki.
“Crna Gora u Njegoševo vrijeme nije bila izolovani entitet kakvim se ponekad pokušava predstaviti. Njegoš je bio duboko povezan sa Srbijom, kako politički, tako i kulturno. To je bilo vrijeme kada su Srbija i Crna Gora zajednički radile na oslobađanju od turske okupacije i obnovi srpske državnosti. U tom kontekstu, Njegoš je uvijek bio svjestan svog srpskog identiteta, i to je jasno vidljivo u njegovim djelima”, kaže Ković.
On dodaje da Njegoš nije samo bio vladika i pjesnik, već i politički lider koji je shvatao važnost jezika kao sredstva očuvanja identiteta. U tom smislu, njegova odluka da piše na srpskom jeziku bila je strateška, a ne samo kulturološka.
Njegoš u savremenom kontekstu
Danas, više od 150 godina nakon Njegoševe smrti, njegovo nasljeđe i dalje izaziva burne rasprave. Jezičko pitanje je samo jedan aspekt šire debate oko toga kako bi trebalo interpretirati Njegošev život i djelo u savremenoj Crnoj Gori. Dok jedni insistiraju na tome da Njegoš pripada srpskoj kulturi, drugi pokušavaju da ga prikažu kao simbol isključivo crnogorskog identiteta.
Na kraju, pitanje kojim jezikom je govorio Njegoš je više od lingvističkog spora. To je pitanje koje zadire u same osnove nacionalnog identiteta, ne samo Njegoša kao ličnosti, već i naroda čije je vrijednosti i težnje tako snažno izražavao kroz svoju poeziju i djela. Crna Gora će poslije dugih deset mjeseci čekanja, brojanja i prebrojavanja, za koji dan konačno saznati koliko je u ovoj državi Crnogoraca, koliko Srba, koliko ih govori srpskim, a koliko crnogorskim jezikom.
