Dragan Ljubinković iz Bijeljine gotovo cijelog života bavi se sportom. Prvo se rodila ljubav prema borilačkim vještinama, karateu i kik-boksu, ful-kontaktu, a zatim i prema motociklizmu. U posljednje tri godine Dragan je sebe pronašao u trčanju. Trči gotovo svakodnevno, kada se sprema za neku veću trku, 300 do 400 kilometara mjesečno.Kako kaže, pred sobom uvijek ima neke nove ciljeve i stalnu želju da pomijera svoje granice.
– Moram da priznam da do prije tri godine nisam imao puno iskustva sa trčanjem. Ranije, kroz neke druge sportove, trčanje je bilo vid zagrijavanja. Tek kasnije, kada mi je prijatelj Mladen Stevanović, koji je možda i naš najbolji maratonac u BiH, pa i napodručju bivše Jugoslavije, rekao da imam smisla za trčanje i da mi, na neki način to lakše ide, krenuo sam u ovu priču. Počeo sam sa OCR trkama, trkama sa preprekama, koje se trče kroz prirodu i šumske uslove, a uz prirodne tu su i vještačke prepreke koje prolazi svaki učesnik -objašnjava Ljubinković.
Kako kaže, uglavnom planira jednu ili dvije trke godišnje,kojima se maksimalnoposveti, akoje su za njega glavne, te na osnovu njih pravi program treniranja.
– Uglavnom planiram jednu ili dvije trke kojima se baš posvetim i koje su glavne, a ukupno istrčim oko 10 trka godišnje. Kada je riječ o rezultatima, drži me želja za napretkom i pokušavam da se usavršavam postepeno. Od rekorda, izdvojio bih 5 kilometara – 18,48 minuta, zatim 10 kilometara – 39,03 minuta, kao i 21,1 kilometar – sat i 24 minuta -navodi Ljubinković.
Kao jedan od svojih najljepših trkačkih momenata, Ljubinkovićizdvaja učešće u polumaratonu u Beču, u aprilu ove godine, a za ovaj događaj pripreme su trajale četiri mjeseca.
– Kada je riječ o polumaratonu u Beču, preovladala je želja da se prijavim na trke međunarodnog karaktera i ponesem lijepe uspomene sa takvih događaja. Za Beč sam se pripremao četiri mjeseca i moram da kažem da sam napravio odličan rezultat. Prezadovoljan sam – kaže Ljubinković, koji uskoro kreće sa pripremama za maraton u Valensiji, koji će biti održan u decembru.
Prema njegovim riječima, u trčanju, osim fizičke pripreme, ogroman značaj ima mentalna snaga, naročito kada se radi o dužim trkama, kao što su maraton i polumaraton.
– Vremenom sam kroz trčanje naučio da, koliko god fizički aktivno trenirate, isto toliko morate i da odmarate, kako bi organizam mogao da bude spreman da prihvati sve. Ono što je takođe značajno, je ishrana. Potrebno je da se što zdravije hranimo. Kada govorimo o dužim treninzima i dužim trkama, kao što su polumaraton i maraton, to već zahtijeva i mnogo mentalne snage. Neophodno je da budete mentalno jaki i stalno fokusirani, kao i da stalno bodrite sebe – ističe Ljubinković.
On apeluje na sve da pokušaju da budu što aktivniji, a efekti, kako kaže, neće izostati.
– Ljudi su stvoreni da se kreću. Počnite da šetate, pa malo ubrzajte. Ako vam odgovara, ubrzajte tempo. Neće vam škoditi, a bićete zadovoljniji i u fizičkom i u mentalnom pogledu – poručuje Ljubinković.
Dragan Ljubinković iz Bijeljine gotovo cijelog života bavi se sportom. Prvo se rodila ljubav prema borilačkim vještinama, karateu i kik-boksu, ful-kontaktu, a zatim i prema motociklizmu. U posljednje tri godine Dragan je sebe pronašao u trčanju. Trči gotovo svakodnevno, kada se sprema za neku veću trku, 300 do 400 kilometara mjesečno.Kako kaže, pred sobom uvijek ima neke nove ciljeve i stalnu želju da pomijera svoje granice.
– Moram da priznam da do prije tri godine nisam imao puno iskustva sa trčanjem. Ranije, kroz neke druge sportove, trčanje je bilo vid zagrijavanja. Tek kasnije, kada mi je prijatelj Mladen Stevanović, koji je možda i naš najbolji maratonac u BiH, pa i napodručju bivše Jugoslavije, rekao da imam smisla za trčanje i da mi, na neki način to lakše ide, krenuo sam u ovu priču. Počeo sam sa OCR trkama, trkama sa preprekama, koje se trče kroz prirodu i šumske uslove, a uz prirodne tu su i vještačke prepreke koje prolazi svaki učesnik -objašnjava Ljubinković.
Kako kaže, uglavnom planira jednu ili dvije trke godišnje,kojima se maksimalnoposveti, akoje su za njega glavne, te na osnovu njih pravi program treniranja.
– Uglavnom planiram jednu ili dvije trke kojima se baš posvetim i koje su glavne, a ukupno istrčim oko 10 trka godišnje. Kada je riječ o rezultatima, drži me želja za napretkom i pokušavam da se usavršavam postepeno. Od rekorda, izdvojio bih 5 kilometara – 18,48 minuta, zatim 10 kilometara – 39,03 minuta, kao i 21,1 kilometar – sat i 24 minuta -navodi Ljubinković.
Kao jedan od svojih najljepših trkačkih momenata, Ljubinkovićizdvaja učešće u polumaratonu u Beču, u aprilu ove godine, a za ovaj događaj pripreme su trajale četiri mjeseca.
– Kada je riječ o polumaratonu u Beču, preovladala je želja da se prijavim na trke međunarodnog karaktera i ponesem lijepe uspomene sa takvih događaja. Za Beč sam se pripremao četiri mjeseca i moram da kažem da sam napravio odličan rezultat. Prezadovoljan sam – kaže Ljubinković, koji uskoro kreće sa pripremama za maraton u Valensiji, koji će biti održan u decembru.
Prema njegovim riječima, u trčanju, osim fizičke pripreme, ogroman značaj ima mentalna snaga, naročito kada se radi o dužim trkama, kao što su maraton i polumaraton.
– Vremenom sam kroz trčanje naučio da, koliko god fizički aktivno trenirate, isto toliko morate i da odmarate, kako bi organizam mogao da bude spreman da prihvati sve. Ono što je takođe značajno, je ishrana. Potrebno je da se što zdravije hranimo. Kada govorimo o dužim treninzima i dužim trkama, kao što su polumaraton i maraton, to već zahtijeva i mnogo mentalne snage. Neophodno je da budete mentalno jaki i stalno fokusirani, kao i da stalno bodrite sebe – ističe Ljubinković.
On apeluje na sve da pokušaju da budu što aktivniji, a efekti, kako kaže, neće izostati.
– Ljudi su stvoreni da se kreću. Počnite da šetate, pa malo ubrzajte. Ako vam odgovara, ubrzajte tempo. Neće vam škoditi, a bićete zadovoljniji i u fizičkom i u mentalnom pogledu – poručuje Ljubinković.