Savjet za implementaciju mira (PIK) neformalna je grupa velikih sila, nije nikakvo pravno tijelo. Bonska ovlašćenja nemaju stvarnu pravnu osnovu, ali i samo imenovanje Kristijana Šmita na mjesto visokog predstavnika i nije bilo baš legalno.
Objavio je ovo na svom “Iks” nalogu politikolog Ivan Pepić sa Univerziteta u Ženevi komentarišući aktuelnu političku krizu u BiH, ali i nedavno održane konsultacije iza zatvorenih vrata članica Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija. Do njegove reakcije je došlo i nakon što je njemačka savezna vlada saopštila da je Šmit na današnju poziciju navodno imenovan na zakonit način od strane Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira, koji je, kako je to saopšteno iz Berlina, za to isključivo odgovoran.
Pepić na svom “Iks” nalogu, međutim, sve demaskira i osporava činjenicama, navodeći da Savjet za implementaciju mira predstavlja isključivo neformalnu grupu zemalja, koja je osnovana na Konferenciji za implementaciju mira u Londonu 8 – 9. decembra 1995. godine. Nakon nje, pojašnjava, učesnici ove konferencije pozvali su Savjet bezbjednosti UN da potvrdi imenovanje Karka Bilta za prvog visokog predstavnika.
– Rezolucija Savjeta bezbjednosti UN 1031 kaže da podržava visokog predstavnika u okviru Dejtona i pozdravlja Savjet za implementaciju mira. Ali to nije stvorilo PIK, niti mu dalo ikakva ovlašćenja. U Dejtonskom mirovnom sporazumu nigdje se ne pominje ovaj savjet. Da ima stvarnu pravnu ulogu, bio bi tamo. Ali nije – poručio je Pepić.
Uprkos tome, kako dalje navodi, ovo savjetodavno tijelo je 1997. godine dalo tadašnjem visokom predstavniku takozvana bonska ovlašćenja, dozvoljavajući mu da nameće razne odluke.
– Oni to nisu mogli uraditi, jer OHR nije podružnica PIK-a. Oni ne mogu prenijeti ovlašćenja koja nemaju i nikada nije bilo stvarne odluke da se oni delegiraju iz Dejtona u Savjet za implementaciju mira. Ovaj savjet je zasebna struktura paralelna sa OHR-om, bez ikakvih ovlašćenja nad njim. Funkcioniše kao tijelo koje može ponuditi savjete, ali ne može dati nikakva ovlašćenja OHR-u. Zbog toga je bivši visoki predstavnik Karlos Vestendorp jednom prilikom poručio da bonska ovlašćenja nisu baš legalna. Ona nikada nisu bila predviđena Dejtonskim sporazumom, pravno obavezujućim ugovorom, ni nekom od odluka Savjeta bezbjednosti – napisao je Pepić.
Ističe da, i kada bi kojim slučajem prihvatili termin “ne baš legalna” bonska ovlašćenja, ona nikako nisu mogla biti upotrebljavana za ukidanje institucija ili centralizaciju vlasti.
– Drugim riječima, visoki predstavnik, u slučaju da je legalan, ne bi trebalo da gradi institucije ili mijenja strukturu unutar BiH. Njegova uloga je ograničena na sprovođenje Dejtona, a ne na nametanje stotina odluka i uspostavljanje novih institucija koje nisu dogovorene u Dejtonu – smatra Pepić dodajući da bonska ovlašćenja nemaju stvarnu pravnu osnovu.
Kada je u pitanju Šmitovo imenovanje, navodi da je i sam Savjet bezbjednosti priznao da to nikada nije eksplicitno odobrio nekom rezolucijom.
– Iz OHR-a navode da to nije važno, ali u svim prošlim slučajevima Savjet bezbjednosti UN formalno je “pozdravljao” tu odluku rezolucijom ili pismom. Koliko ja znam, tu izjavu nemamo u slučaju Šmita, nemamo odobrenje SB UN, ništa. Zbog toga je njegovo imenovanje u najboljem slučaju nejasno, puno upitnika. Što bi Vestendorp rekao, “nije baš legalno” – poručio je Pepić.
Politika rasula
Evropski poslanik za Hrvatsku Željana Zovko (HDZ) izrazila je oštar stav prema OHR-u u BiH ističući da “vodi zemlju u rasulo” i da ga je potrebno zatvoriti.
– Visoki predstavnik prima 26.000 evra mjesečno da bi BiH držao u rasulu. Moramo reformisati Izborni zakon. Moramo zatvoriti OHR i dovesti BiH u EU – navela je Zovko.
