in

Gradsko vijeće Goražda proglasilo Amira Reku nepoželjnim

Gradsko vijeće Goražde proglasilo je Amira Reku, poznatijeg kao Makedonac, ratnog komandanta 43. Drinske udarne brigade personom non grata, zbog, kako se navodi, minimiziranja “časne borbe” tzv. Armije RBiH u medijskim nastupima, a njegov jedini grijeh je što je tokom posljednjeg rata spasao 44 srpskih civila.

U usvojenoj Deklaraciji o proglašenju Reke za personu non grata u goraždanskoj opštini se navodi i da je on iznosio neistine i “bacao ljagu” u medijskim istupima na, kako se navodi, “istinske branioce ovog prostora, a samim tim i nanošenja nesagledive štete braniocima”.

Sarajevski portal Klix piše da je Gradsko vijeće preporučilo i Skupštini BPK Goražde i opštinskim većima Pale i Foča u FBIH da donesu identične deklaracije.

A ko je zapravo Amir Reko?

Reko je bivši je oficir JNA, a kasnije i komandant 43. Drinske brigade “Armije BiH” u Goraždu, koji je ljeta 1992. spasio smrti 44 srpskih civila.

On je odbio da napadne selo Bučje, koje je bilo na meti jedne od operacija, pozvao je mještane da se predaju i garantovao im sigurnost.

Svi su preživjeli, a Amir je ovim činom vratio dug prijatelju, oficiru JNA Draganu Simiću koji mu je spasio život.

Na projekciji dokumentarnog filma “Makedonac” u Sarajevu akteri priče poručili su da mržnja ne sme da bude biti ničiji put.

Film “Makedonac” priča je o ljudskosti koja nadilazi lične tragedije. Govori o Amiru Reki, bivšem oficiru JNA kojem je najpre život spasio njegov kolega, Dragan Simić. U jeku ratnih dejstava tri dana je putovao s njim kako bi ga doveo do Goražda, u kojem se, kako je verovao Reko, nalazila njegova najbliža familija. Rastali su se na mostu kod Ustiprače, koji ih je, kako su verovali, zauvijek razdvojio.

Amir je stigao u Goražde, ali, porodica je ostala u selu Gudelj, nadomak Foče, koje se nalazilo pod kontrolom srpskih snaga.

S obzirom na to da je bio školovani oficir, Reko je postao komandant 43. Drinske brigade najpre Teritorijalne odbrane, a potom i “Armije BiH” u Goraždu.

Leta 1992. godine, u jeku najžešćih operacije srpske vojske na Goražde, Reko je dobio naređenje da napadne selo Bučje, naseljeno mahom Srbima.

“Teritorijalna odbrana je smatrala da selo Bučje predstavlja potencijalnu pretnju. Ja sam smatrao da je to selo gde žive ljudi, žene, deca i da bi napad na to selo izazvao tragične posledice. Ja sam uspeo da sprečim direktan napad i da utičem svojim autoritetom na ljude iz sela da mi veruju. Bilo je dobro naoružanih ljudi u tom selu, ali bilo je i žena i dece”, svedoči Reko u filmu.

Seljani su predali naoružanje i odlučili su da veruju Reki i svi su preživeli.

Šarović nezadovoljan Dodikovim nastupom u Sarajevu

Otkriven spomen-kip Spomenku Gostiću najmlađem borcu Vojske Srpske