Kad je Korayu Camgözu omogućena četvorodnevna radna nedjelja, činilo se da su pogodnosti brojne. Novi raspored podstakao je službenika za odnose s javnošću iz Londona da bolje organizuje svoje vrijeme. I dalje je mogao ispoštovati rokove i ispunjavati obaveze, dok je svake sedmice uživao u dodatnom slobodnom danu.
Što je najvažnije, nedavno je postao otac i mogao je više vremena provoditi sa svojim djetetom, piše BBC.
On je bio zadovoljan
Slobodni dani su mu bili utorak i srijeda. I dalje je morao biti dežurni za hitne slučajeve na svoj slobodan dan, a takođe je morao raditi duže radnim danima kako bi kompenzovao radne sate.
“Zamaglila se granica između kuće i posla. Nedjeljom naveče bih prošao kroz svoj posao i rasporedio svoje vrijeme što je bolje moguće”, objasnio je Camgöz.
Ali, kaže da se svaki kompromis isplatio: “Bio sam zahvalan što sam mogao provesti vrijeme sa svojim sinom, koje mi inače ne bi bilo na raspolaganju. Ublažilo je i finansijske pritiske, samo taj dodatni dan kod kuće značio je da mogu uštedjeti 400 funti mjesečno na čuvanju djeteta.”
Međutim, neki njegovi stariji saradnici, koji su preferirali konvencionalni raspored, bili su manje zadovoljni njegovim radnim obrascem.
“Smatrao sam da sve ide dobro, ali moj šef nije se slagao s tim osjećajem. Manje su me viđali, pa su mislili da manje dobijaju od mene”, kaže Camgöz. U nedostatku jasne povratne informacije na kraju nije bio siguran šta se događa. Šest mjeseci kasnije, kada mu je ponuđeno napredovanje na poslu, postojao je uslov – morao se vratiti na petodnevni raspored.
Radna nedjelja skraćena, ali posao se mora odraditi
Budući da je pandemija donijela neviđenu promjenu u svijetu rada, oko četvorodnevne radne nedjelje vodila se velika rasprava. Oglašavani su kao lijek za izgaranje i stres na poslu. Firme, pa čak i vlade, eksperimentisale su s tom idejom; preliminarni rezultati sugerišu da potencijalne prednosti uključuju bolju ravnotežu između posla i privatnog života i poboljšanu dobrobit – bez ikakvih posljedica po produktivnost zaposlenih.
Ali, dok je radna nedjelja skraćena, radno opterećenje u mnogim slučajevima ostaje isto. Suočeni sa strožim rasporedom, radnici se često moraju prilagođavati novim praksama i dužim radnim satima. I, kako je Camgöz otkrio, brzi prelaz na novi radni model može izazvati probleme – posebno ako nisu svi u potpunosti suočeni s promjenom. To znači da bi četvorodnevna radna nedjelja mogla donijeti mnogo pozitivnih stvari, ali za neke bi moglo doći i do neočekivanih posljedica.
Rasprave o dužini radne nedjelje nisu ništa novo. Godine 1926. Ford Motor Company je standardizovao obrazac radne nedjelje od ponedjeljka do petka. Prije toga uobičajena je praksa bila šestodnevna radna nedjelja, sa slobodnim samo nedjeljama.
“Teorija Henryja Forda bila je da bi rad tokom pet dana, uz istu platu, povećao produktivnost radnika jer bi ljudi uložili više truda u kraću radnui nedjelju”, kaže Jim Harter iz američke analitičke kompanije Gallup sa sjedištem u Nebraski. Teorija se uglavnom pokazala tačnom, u decenijama nakon toga petodnevna radna nedjelja postala je uobičajena praksa.
Do pedesetih godina, međutim, počeli su apeli sindikata da se uvede četvorodnevna nedjelja. “Ljudi su počeli smatrati da bi bilo još bolje kad bismo uklonili još jedan radni dan”, kaže Harter. Ali, prihvatanje četvorodnevne radne nedjelje bilo je usporeno. U martu 2020. Gallupova studija na više od 10.000 američkih stalno zaposlenih radnika pokazala je da samo njih pet odsto radi četiri dana u nedjelji.
Postoje različiti modeli četvorodnevne radne nedjelje
Međutim, pandemija je pokrenula preispitivanje nekih poslovnih lidera i došlo je do ogromnog porasta broja četvorodnevnih testova i najava.
“Nedavne promjene u radu ubrzale su četvorodnevni pokret. Pandemija je jasno stavila do znanja da možemo vrlo dramatično promijeniti način rada. Talas otkaza doveo je do toga da firme traže nove alate za zapošljavanje i zadržavanje radnika”, kaže Alex Soojung-Kim Pang iz Kalifornije, direktor programa u neprofitnoj organizaciji 4 Day Week Global, koja se zalaže za kraću radnu nedjelju.
Postoje različiti modeli četvorodnevne radne nedjelje: od izbacivanja jednog radnog dana i skraćivanja radnog vremena uz isplatu iste plate do intenzivnog radnog vremena, pri čemu se pet dana rada uklapa u četiri duže radne smjene. Opšti cilj je ova prva opcija, što se postiže kombinacijom uvođenja novih alata i operativnih praksi koje povećavaju učinkovitost i rezultiraju povećanjem dobrobiti radnika, a to podstiče produktivnost.
Ali bez pažljivo planiranih operativnih promjena postoji veći rizik da se dogodi potonja situacija. “Uobičajena greška je da kompanija kaže kako od ponedjeljka počinje s novim režimom, a prilagođava se u hodu. To može stvoriti velike probleme”, dodaje Pang.
Posljednjih mjeseci zaposleni su se upoznali s prednostima i nedostacima četvorodnevne radne nedjelje.
Jennifer Shepherd kaže da je prelazak na kraću radnu nedjelju bio “transformativan”. Njen britanski poslodavac Atom, finansijsko-tehnološka kompanija iz Durhama, uveo je četvorodnevnu radnu nedjelju u novembru 2021. za svih svojih 430 zaposlenika. “Petak je sada poseban dan koji provodim sa svojom jednogodišnjom kćerkom”, kaže Shepherd.
Kako je to raditi četiri dana u nedjelji
Andy Illingworth iz dizajnerske agencije Punch Creative sa sjedištem u Leedsu, u Velikoj Britaniji, koji radi četvorodnevnu radnui nedjelju od 2020, takođe veoma cijeni svoj dodatni slobodan dan.
“Petak poslijepodne nije istorijski najproduktivniji. A sada se petkom mogu baviti hobijima, igrati tenis i ići u duge šetnje. Takođe mi daje više vremena za sticanje vještina i svježih ideja koje mogu donijeti na posao u ponedjeljak ujutro. Ne bih se želio vratiti na petodnevnu radnu nedjelju”, ističe Illingworth.
Ipak, Shepherd i Illingworth svjesni su da obavljanje cijelog posla u četiri dana, a ne u pet, može imati svoju cijenu. Illingworthovo radno vrijeme sada je duže za 90 minuta svaki dan od ponedjeljka do četvrtka: “Radim od osam do 17 sati, s pauzom od 30 minuta. Morali smo prepoloviti tih sat vremena za ručak. Ali osjećam se svježije, fokusiranije i produktivnije radeći četiri dana.”
Shepherd se prilagođava intenzivnijem ritmu rada: “Još uvijek postoje situacije kada me uhvati panika sredinom četvrtka poslijepodne i sjetim se da više nemam ni jedan dan da sve završim. Ali sada svoje vrijeme koristim učinkovitije. Mogu raditi kad mi je zgodnije, kad djeca legnu, mogu obaviti nešto posla dok moj inbox i poruke miruju.”
Gallupovo istraživanje na sličan način pronalazi pozitivne i negativne učinke kraće radne nedjelje. Dok se dobrobit zaposlenih povećava, a izgaranje smanjuje, aktivna neangažovanost takođe raste – radnici koji se već osjećaju odvojeno od svoje kompanije imaju veću vjerovatnost da će se više udaljiti ako rade manje dana u nedjelji.
Neki radnici ne žele da im poslodavac nametne skraćenu radnu nedjelju, s potencijalno dužim radnim vremenom i manje pauza. Drugi možda već rade punom parom, što znači da bi kraća radna nedjelja mogla učiniti njihovo radno opterećenje pretjeranim.
“Postoje zaposleni koji će na kraju pokušati ugurati više posla u četiri dana, a ranije su imali veću fleksibilnost tokom pet dana. Ako u četvrtak poslijepodne još niste završili posao, a svi ostali su otišli kući, to može stvoriti stres i ljutnju”, kaže Harter za BBC, prenosi Index.
Potencijalna zamka
Pang kaže da je potencijalna zamka četvorodnevne radne nedjelje uticaj na timski rad. Zaposleni su toliko koncentrisani na obavljanje svojih zadataka u kraćem vremenskom okviru da to gasi iskru saradnje. “Kancelarije se na kraju mogu činiti kao gradovi duhova”, smatra Pang.
Međutim, Illingworth vjeruje da se takvi problemi mogu ispraviti tokom vremena: “Na našem radnom mjestu još uvijek vlada živa atmosfera. Žurba da dovršimo posao u četvrtak poslijepodne nije uobičajena pojava.”
Upravo sada mnoge firme traže nove načine za privlačenje i zadržavanje najboljih talenata. Prema nedavnom istraživanju sprovedenom na 4.000 radnika u SAD, 83% ispitanika želi četvorodnevnu radnu nedjelju. To čini vjerovatnijim da će firme požuriti s kraćom radnom nedjeljom i u hodu sprovoditi značajne promjene.
Ali Pang upozorava da su pomno razmišljanje i priprema ključni za održivost ovog radnog modela, umjesto gomilanja pritiska na osoblje da radi brže tokom manjeg broja dana: “Ne poznajem mnogo firmi koje to uspješno rade bez radikalne transformacije svog svakodnevnog poslovanja. Ključno je osmisliti kraću radnu nedjelju koja je pravednija za sve, od direktora do radnika.”
Harter predlaže prilagođeniji radni model za svakog zaposlenika, koji može uključivati kraću radnu nedjelju, što bi moglo biti bolje rješenje od jednostavnog nametanja četvorodnevne radne nedjelje svim zaposlenima.
“Četvorodnevna radna nedjelja mogla bi biti rješenje za neke ljude, ali zaposleni uopšteno žele fleksibilan rad. To je u većoj korelaciji s angažmanom i dobrobiti te se uklapa u moderno radno mjesto”, rekao je Harter.
Camgöz, koji je na kraju prihvatio unapređenje i vratio se na petodnevni raspored, želio bi se jednog dana vratiti na četvorodnevnu radnu nedjelju, a Shepherd i Illingworth ne žele odustati od toga. Međutim, svi su otkrili da je primjena novog radnog modela u praksi zahtijevala kompromise – bilo da je riječ o dužim radnim danima, četvrtkom pod visokim pritiskom ili zabrinutošću zbog stavova šefova.
Camgöz je shvatio da bi funkcionisanje u četvorodnevnoj radnoj nedjelji zahtijevalo bolje usklađivanje njegovih ciljeva, kulture radnog mjesta i uključenih osoba: “Prvobitna odluka da mi se odobri četvorodnevna radna nedjelja imala je smisla, ali je ukazala da je potrebno dosta razmisliti o tim odlukama, a ovom prilikom se to možda i nije dogodilo.”