Albert Kami je rekao da je jesen drugo proljeće, gdje je svaki list u stvari cvijet.
No, da li ste se ikada zapitali zbog čega lišće žuti i mijenja svoju boju? Kakve promjene se dešavaju u prirodi i šta dovodi do toga?
Boje jeseni kreću se od krvavocrvene do žute. I to čini jesen predivnom, čarobnom. No, kao i kod većine stvari u životu, tako i ova magija ima svoje naučne temelje, na kojima počiva i odgovor na pitanje zašto lišće mijenja svoju boju u jesen.
Razlog te magične transformacije nije ništa novo, prirodan je to proces u kojem mi kroz te boje gledamo lišće kako se “izgladnjuje” i zapravo umire. No, kako bismo razumjeli zašto lišće mijenja svoju boju na jesen, moramo prvo razumjeti zašto je uopšte zeleno.
Za fotosintezu su čuli svi u osnovnoj školi. Fotosinteza je proces u kojem se sunčeva energija pretvara u hemijsku, pohranjenu u organskim molekulama, proces je to stvaranja organskih tvari iz ugljen-dioksida i vode uz pomoć svjetlosne energije i hlorofila uz istovremeno izlučivanje kiseonika.
Biljkama su za život potrebne tri stvari – voda, ugljen-dioksid i sunčeva svjetlost. Biljke tako dobijaju prijeko potrebnu hranu za preživljavanje. Vodu apsorbuju putem stabla ili korijena. Ugljen-dioksid dobija putem minijaturnih rupica na lišću, cvijetu, granama kao i preko korijena. Sunčeva svjetlost apsorbuje se putem hlorofila, zelenog pigmenta koji apsorbuje crveno i plavo svjetlo i lišću daje tu njegovu prepoznatljivu zelenu boju.
Hlorofil se nalazi u hloroplastima te uz sunčevu energiju, ugljen-dioksid i vodu stvara kiseonik i jednostavni šećer, što je gorivo koje je biljci potrebno za život. Budući da je za ovaj proces biljci potrebna sunčeva svjetlost, produkcija hlorofila polako prestaje dolaskom hladnijih mjeseci i to je zapravo razlog iz kojeg lišće u jesenjim danima počinje mijenjati boju.
Uz zelene pigmente u biljci su stalno prisutni i žuti i narandžasti. Žuti i narandžasti pigmenti su tu zbog pigmenta karotenoida, koji daju boju i mrkvi i bundevama. No, tokom godine, ove druge, toplije boje maskirane su velikom količinom hlorofila u biljci. S padom temperature dolazi i do smanjenja proizvodnje hlorofila i tada se zapravo otkrivaju ove predivne boje.
Kada dolazi do izmjene boje, vidljivi postaju i pigmenti flavonoidi, koji su zaslužni i za crvenu boju. Lišće crvene boje karakteristično je za jesen, s obzirom na to da se taj pigment stvara jedino u trenutku kada se temperatura spusti. Hladnije vrijeme i sunce povoljni su uslovi za razvoj takvih boja. Najljepše boje, crvene boje jeseni, biće prisutne na lišću u trenucima kada jesen obiluje sunčanim danima i hladnim noćima.
Neki naučnici misle kako je izmjena boja na lišću povezana s evolucijom i da zapravo više nema nikakve svrhe. Naglašavaju da je nekada ta boja možda bila važna zbog privlačenja određenih insekata, od kojih su neki sada izumrli.
“Budući da je evolucija biljaka jako polagana i spora, i dalje možemo vidjeti te boje. To je zapravo podsjetnik, fosilna memorija, na nešto što je postojalo iz nekog razloga, milionima godina ranije, a sada čini se nema nikakvu svrhu”, rekao je Brajan A. Hanson, s Univerziteta DePauw.
