Rijetko me kad osjećanje prevari, a ovaj put imam jedno vrlo neprijatno osjećanje da smo Srbe skoro prebacili s one strane izlaza i da se nalazimo u situaciji u kojoj nema povratka, dio je govora tadašnjeg predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike BiH Alije Izetbegovića na sjednici održanoj 2. marta 1992. godine na kojoj je jedina tačka dnevnog reda bila “Razmatranje situacije nastale blokadom saobraćajnica u Sarajevu i opšteg stanja u BiH”.
Sjednica Predsjedništva SRBiH održana je samo dan nakon spornog referenduma na kojem je glasalo nešto više od 64 odsto uglavnom Muslimana i Hrvata iz BiH i bez učešća ogromne većine pripadnika srpskog naroda. Iako je Izetbegović u citiranoj izjavi praktično priznao da su Srbi preglasani, on je prema transkriptu sa te sjednice sa oznakom strogo povjerljivo koji je u posjedu “Glasa Srpske” branio rezultate referenduma tvrdnjama da je riječ o “dvije trećine prema jednoj trećini”, te da “analiza pokazuje da je nemali dio srpskog stanovništva glasao na referendumu”.
– Morate priznati da je dvotrećinska, jedna vrlo ubjedljiva većina koju će svijet priznati. Dajte da se sporazumijemo. Kad smo do danas uspjeli da izbjegnemo rat, daj da to pokušamo ovdje sada – rekao je Izetbegović.
On je na sjednici kojoj je prisustvovao i tadašnji komandant Druge vojne oblasti general Milutin Kukanjac otvoreno priznao da u Sarajevu postoje paravojne formacije.
– Ja ne krijem da postoje oružane formacije u gradu i druge vrste koje će možda iskoristiti priliku da naprave haos. Nemojte nas tjerati do zida. To neće voditi ničemu. Mi naravno, imamo načina, oduprijećemo se bez obzira na posljedice – rekao je Izetbegović, a navodi se u transkriptu.
Srpski član Predsjedništva SR BiH Biljana Plavišić odgovorila mu je da barikade koje su nikle širom BiH i zbog kojih je između ostalog i održana sjednica Predsjedništva, nisu odgovor na referendum.
– Vi dobro znate da to nije referendum srpskog naroda zato što smo se mi izjasnili na plebiscitu u novembru, ali smatramo da to jeste plebiscit druga dva naroda. Je li ovo način, da se prvo u Skupštini kada se govori o raspisivanju referenduma, zaobiđe jedan narod koji nije za to i da se ignoriše? I onda kada je referendum završen, da se da ocjena da je “BiH suverena, nezavisna Republika”. Njena sudbina je ovim referendumom, na kojem se nije izjasnio jedan narod, maltene zapečaćena – rekla je Plavšićeva.
Predstavnik Kriznog štaba SDS-a Rajko Dukić zatražio je da se odmah uhapse ubice koje su dan ranije ubile srpskog svata Nikolu Gardovića.
– Zahtijevamo da se u toku dana uhapse počinioci gnusnog zločina ispred pravoslavne crkve na Baš čaršiji, molim vas. Mi ne želimo da se vješaju, tražimo da se uhapse, pogotovo što se zna o kojim ljudima je riječ. Ja mislim da je to zaštita upravo interesa muslimanskog naroda da se zločinci, ubice, izvedu pred sud i osude. Zasmetalo nam je kada se u saopštenju kaže da “Predsjedništvo osuđuje jučerašnji tragični incident u starom dijelu Sarajeva, kao i svaki drugi akt nasilja”. Ovo je ipak jedan specifičan događaj u specifično vrijeme – rekao je Dukić.
Izetbegović se složio da treba uhapsiti ubice, ali je pokušao da relativizuje ubistvo na Baš čaršiji.
– Svakih mjesec-dva pogine po jedan-dva čovjeka, pa mi ne napravimo toliko čudo. Shvatite situaciju kakva je. Užasno je to što se dogodilo, okolnosti pod kojima se dogodilo. To je bila svadba. To može samo lud čovjek. Ja, pravo da vam kažem, mislio sam da mu je neko dao pare da to uradi – rekao je Izetbegović, podsjećajući da je izjavio i da je “to pucanj u BiH”.
Ipak, on je svoju tadašnju iskrenost vrlo brzo doveo u pitanje, jer je Ramiz Delalić – Ćelo koji je ubio Nikolu Gardovića umjesto iza rešetaka vrlo brzo završio na funkciji jednog od komandanata brigada tzv. Armije RBiH.
Prema transkriptu, sjednici su prisustvovali članovi Predsjedništva Ejup Ganić, Biljana Plavšić i Franjo Boras, a odsustvovali Fikret Adbić, Stjepan Kljujić i Nikola Koljević. Prisustvovali su i predsjednik i potpredsjednik Vlade SRBiH Jure Pelivan i Muhamed Čengić, ministar i zamjenik ministra unutrašnjih poslova Alija Demiustafić i Vitomir Žepinić, te predstavnik Kriznog štaba SDS-a Rajko Dukić.
Ko je smijenio Hasana
Komandant Druge vojne oblasti general Milutin Kukanjac govorio je da je 2. marta 1992. godine obilazio jedinice JNA i da je morao proći barikade.
– Bio sam i na muslimanskoj i na srpskoj u Rajlovcu. Vrlo su ekstremni i jedni i drugi. Ja naiđem na barikadu Muslimana. Ko je šef? Ja sam Hasan. Dobro Hasane, šta je? Kaže oni tamo postavili, mi ovdje postavili. Kaže, generale, vojska je izašla iz kasarne i ukopava se gore na brdu. Prvo, ja odmah znam da to nije tačno, ali odem tamo, ima li išta, nema. Hajde dovedite Hasana i uvjerim Hasana. Uvjeri se Hasan stvarno da nema. Kad sam se vratio, opet me zaustaviše. Pitam gdje je Hasan, kažu smijenili smo ga. Zašto? Kažu zato što je išao kod vas tamo. Jedva me propustiše – govorio je Kukanjac.
