Izetbegović je najveća bošnjačka sramota i mora hitno podnijeti ostavku

0
140

Nakon što Međunarodni sud pravde u Hagu nije prihvatio zahtjev za reviziju presude iz 2007. godine po tužbi BiH protiv Srbije za genocid, kojom je Srbija osuđena za nesprečavanje genocida u BiH tokom agresije na našu zemlju, važno bi bilo da se dijalog o tome u društvenom prostoru ne vodi politikantski. Kazao je to na početku intervjua za „Dnevni avaz“ Enver Kazaz, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Ovaj istaknuti profesor, analitičar i intelektualac zasigurno je dio onog malog korpusa akademske zajednice koji smjelo i kritički, potkrijepljeno argumentima, govori o svemu. Trn je u oku mnogima koji vode, kako to Kazaz kaže, kleronacionalnu politiku i nerijetko ga „otrovnim strelicama“ iz našpanovanih i njima bliskih medija nazivaju „bošnjačkim satanom“.

U intervjuu za avaz govorio je o svim aktuelnim temama na bh. političkom nebu. Od odbijanja apelacije za reviziju presude, preko anarhije na univerzitetima i u akademskoj zajednici, do „socijalne bombe“ na kojoj leži BiH.

Politička neodgovornost

Kako komentirate dešavanja u posljednjih nekoliko dana, nakon što je Sud odbio zahtjev za reviziju presude?

Nijedna politička partija tokom deset godina od presude nije pokretala to pitanje, a danas se na njemu pokušava izgraditi slika o nacionalnoj odgovornosti pojedinih partijskih lidera i na tome prigrabiti pokoji poen. Takva vrsta dijaloga ne samo da je neodgovorna već vuče dublje u krizu izgradnju bošnjačkog nacionalnog identiteta. Na drugoj strani, Izetbegović je načinom da je sam vodio reviziju presude htio priskrbiti za sebe ukupan simbolički kapital bošnjačkih ratnih žrtava i pojaviti se u društvenom prostoru kao jedini zaštitnik prava Bošnjaka te na tome dobiti naredne izbore. Ta vrsta neodgovornosti prema simboličkom kapitalu žrtve karakterizira ovog političara od rata naovamo. Pri tome je on reviziju pripremao amaterski, u zadnjem času, bez transparentnog društvenog dijaloga, sa smiješnim okupljanjem pedesetak uglednih umova u Vijećnici. O tome ne može odlučivati pedesetak umova izvan institucija sistema, pa i da je svaki od njih nobelovac lično. To prisvajanje simboličkog kapitala žrtva bila je njihova brutalna politizacija. Sjetimo se, Tihić je vanserijski govorio o tome da bošnjačka politika mora odustati od filozofije žrtve i okrenuti se izazovima budućnosti. Izetbegović je takvu vrhunsku Tihićevu politiku vratio u kolektivni emocionalizam i lažni moralizam. To je njegova najveća odgovornost, a ne to što je Sud odbio reviziju.

Je li uopće bilo potrebno tražiti reviziju presude?

– Revizija je, prema procjeni svih ozbiljnih pravnih stručnjaka, čak i da je podnesena na valjan institucionalno-pravni način, imala minimalne šanse. I trebalo ju je podnijeti, ali ne na Izetbegovićev amaterski način. Danas je ključno pitanje – može li se ozdraviti politički prostor od politizacije, numerizacije, ideologizacije, depersonalizacije i u konačnici zloupotrebe žrtva u političkom polju. Bojim se da su te šanse propuštene. Ciljanim spajanjem metafizike i politike, svetosti žrtve i političke moći, bošnjačka politička elita izgradila je kult žrtve i njime prikrila svoju gramzivost u procesu privatizacije. Na bankovnim računima, slikovito rečeno, mogu se vidjeti sjene kostura. Takva politika nagoni na povraćanje i vrijeđa zdrav razum. A republičkosrpske elite, koje su se u cijeloj diskusiji pokazale kao advokati režima Slobodna Miloševića, uistinu su, implicitno poručile: samo su institucije, politika i ideologija Republike Srpske stručne za izvođenje genocida. Stoga bi ih republičkosrpska javnost morala pitati: priznaju li takvom advokaturom te elite da je RS nastala na genocidu i da je genocidna tvorevina.

Treba li neko kod Bošnjaka u slučaju revizije tužbe snositi posljedice?

– Činjenica da je Haški sud još prošle godine izvijestio da gospodin Softić nema legitimitet upućuje na zaključak da je Izetbegović svjesno manipulirao bošnjačkom javnošću. Zbog toga su on i Softić najveće bošnjačke sramote. I zato su oni izdali simbolički i moralni kapital žrtava, a Izetbegović mora pod hitno podnijeti ostavku na mjesto člana Predsjedništva BiH.

Profesore, ovdje svako malo neka kriza vlasti. Posljednja je nastala podnošenjem apelacije za reviziju presude iz 2007. godine po tužbi BiH protiv Srbije za genocid.

– Kriza vlasti u BiH traje, praktički, od potpisivanja Dejtonskog sporazuma do danas. Ona je sami uvjet za pobjedu nacionalističkih partija na izborima, a to znači da se kriza neprestano proizvodi kako bi se opstajalo na vlasti. Sasvim je svejedno koja politička partija proizvede krizu. Dejtonska BiH funkcionira po zakonu spojenih posuda, a to znači da, ako Milorad Dodik izjavi da su Bošnjaci bilo šta učinili protiv Srba, naredna je reakcija da će Bakir Izetbegović izjaviti da su Srbi demonski neprijatelji Bošnjaka. Ista relacija postoji i s Draganom Čovićem. Prema tome, posljednja kriza oko revizije presude samo je poen nacionalistima da opstanu na vlasti.

Sve što se dogodi u BiH, a nije po volji političara u Republici Srpskoj, automatski se referira na priču “odnosi u regionu moraju biti stabilni”. Sve to dolazi iz usta srbijanskih političara. Obično prednjači premijer Aleksandar Vučić. Evo sada je Vučić izjavio da dolazi u BiH. Kako komentirate politiku Aleksandra Vučića prema BiH?

– Aleksandar Vučić je najvještiji retor u politici u regiji i može se reći da on vozi izuzetne, čak majstorske poteze kada je u pitanju politički sukob u regiji. Sjetimo se da je on odigrao vanserijski u Srebrenici, pa se u samom mjestu genocida gospodin Izetbegović, na svetom prostoru Srebrenice, izvinjavao Vučiću. To je najveći moralni gubitak bošnjačke politike koji je zamisliv. Danas Vučić ponovo igra ulogu mirotvorca i predstavlja se kao vanserijski proevropski političar. To je onaj političar koji je na Poljinama 1995. skupa sa Šešeljem izbjegavao zamke koje mu je postavljala Armija BiH, a vozio se u džipu s mrtvačkom glavom i hvalio se skupa s Nikolićem i Šešeljem da je to glava Bošnjaka. Takav preokret u politici može izvesti zaista onaj ko ima vrhunsku inteligenciju političkog predatora. Prema tome, kada bi Vučić bio ozbiljan političar, a ne vješt retor, on ne bi dolazio u posjete u Sarajevo, nego bi pokrenuo inicijativu za reformu dejtonskog ustava. To bi bila odgovorna politika. Ovako je vješta politička manipulacija.

Nedavno je Federika Mogerini (Federica Mogherinni), visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigurnost, boravila u BiH. Zanimljive su bile izjave prije i poslije sastanka. Međusobno su se političari optuživali. Bila je jedna situacija, koju je ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak razotkrio. Da li oni kada dođu iz Evropske unije je li moguće da im se prezentira da je ovdje med i mlijeko ili se ovi prave slijepi?

– Federika Mogerini nas je ubijedila da svijet gledamo njenim očima, a ne kroz fokus istine. Prema tome, napretka BiH prema Evropskoj uniji, koji bi bio vidljiv i donosio neke rezultate za građane, nema. U situaciji političke krize, Mogerini izgovara lijepe, bajkovite priče, da bi umirila društveno stanje u BiH. Dodik, koji igra advokata Slobodana Miloševića kao i republičkosrpske elite kada je u pitanju presuda, dođe na taj sastanak i ispada mirotvorac. Zašto je to tako, zato što BiH ima moralno pravo da pokreće reviziju, ne na način na koji ju je pokrenuo Izetbegović, nego na dalekosežniji, ozbiljniji, institucionalno odgovorniji način. I taj čin, ta sablasna igra u kojoj nas Mogerini ubjeđuje da je u BiH med i mlijeko, da su naši političari oni koji gledaju u budućnost, taj čin izgleda kao neka vrsta najozbiljnije groteske. U toj grotesci mi smo još jednom ispali potpuno glupi i dovedeni kao građani u poziciju da svijet gledamo očima Milorada Dodika, Federike Mogerini, Bakira Izetbegovića i druge političke elite. Bila je to predstava za medije, koja je prekrila rugobnu istinu bh. društvene stvarnosti koja se pretvara u demografsku pustinju iz koje mladi ljudi masovno odlaze.

 

Kako, zar nije u BiH zaposleno 27.000 ljudi, kao što to kažu iz Federalne vlade?

– Temeljno pitanje, da li je u BiH zaista zaposleno 27.000 ljudi ili je gospodin Izetbegović uspio da preko svoje mašinerije skine 27.000 ljudi s biroa za zapošljavanje? Ili temeljno pitanje druge vrste, da li je činjenica da država izdvaja određenu količinu novca da bi na 6 mjeseci ili godinu dana uposlila neke volontere u neka javna preduzeća i onda glumila da je otvorila nova radna mjesta. Apsolutna prevara i onih koji dobivaju mogućnost da odrade tih godinu dana. Niko ne postavlja pitanje zašto se taj novac ne pretvori u obrtni kapital i zašto se ne krene u reindustrijalizaciju zemlje.

Socijalna bomba

Imali smo 2014. i proteste. Je li ovdje narod za naučne fantastike, nekako nema te kritične mase da izađe na ulicu. Vidjeli smo u Rumuniji šta znači događanje naroda. Jesu li mogući socijalni nemiri kod nas?

– Prije tri godine bili su i protesti građana diljem BiH. Bio je to iskaz socijalnog bunta i žednje za socijalnom pravdom i to je, zapravo, civilizacijski vrhunac građanske svijesti u BiH, bez obzira što kvazipatrioti iz SDA govore o paljevini zgrade Predsjedništva BiH. Upozoravam da ta zgrada Predsjedništva nije više simbol odbrane BiH, nego onoga što se u narodu naziva troglavom aždahom. Prema tome, oni nisu palili Predsjedništvo, nego su palili zgradu gdje stanuje troglava aždaha pa je takva vrsta patriotizma još jedna potvrda laži vladajuće političke oligarhije. Da li je moguće da građani BiH vrše pritisak na vlastodršce sistema odozdo? Da, ali sljedeći podaci govore o destrukciji društvenog prostora. Otprilike oko 200.000 ljudi uposleno je u državni sektor u BiH, to pomnožite sa najmanje tri pa ćete dobiti 600.000. To je ono što održava privid socijalne stabilnosti. Međutim, BiH živi na socijalnoj bombi. Način na koji vlasti u BiH 20 godina varaju mlade i upućuju ih na fakultete koji proizvode onu vrstu stručnjaka koja nikad neće naći posao u BiH je potvrda te odložene socijalne bombe. Činjenica da ispod donje granice siromaštva živi oko 60 posto stanovništva upečatljivo govori o socijalnom stanju u BiH. Ne bih bio siguran da će 2018. doći do nekih socijalnih nemira, kao što ih i ne isključujem. Ako 90.000 ljudi napusti prostor BiH, to je u biološkom smislu najmoćniji dio populacije, u intelektualnom također. To je onaj dio populacije koji treba da stvori nove vrijednosti u BiH. Socijalna bomba je, dakle, već eksplodirala. Ona ne mora eksplodirati na način da 90.000 ljudi traži svoja prava na Poljinama pred vilama Zlatka Lagumdžije i Bakira Izetbegovića. Ona eksplodira na taj način da se BiH pretvara u demografsku pustinju za 10 godina. BiH je država programiranog etničkog čišćenja na socijalnoj bazi.

Kako komentirate ovo stanje u bh. pravosuđu. Tužioci su suspendirani, vode se predmeti protiv njih. Protiv sudija također. Kakav je to sistem. Šta mogu očekivati obični građani. Mogu li se osjećati sigurno?

– Moram reći da sam se u ponedjeljak navečer malo štrecnuo i prvi put uplašio u smislu da živimo u zemlji u kojoj je moguće montiranje postupaka na televiziji. Način na koji je gospođa Jukić saopštila sve podatke o gospodinu Mektiću je prevazišao čak i staljinistički režim. I kad kažem da sam se uplašio, mislim pod tim sljedeće: običan građanin može doći u poziciju da zbog bilo čega, recimo psovke djetetu nekog moćnika, bude predmet istrage i da mu se montira optužnica koju on treba da dokazuje narednih pet ili šest godina. A to je pokazatelj da su sud, tužilaštvo, policija i obavještajne službe, kompletan represivni aparat, kako se to imenuje u teoriji, direktno politički instrumentaliziran. I kad se ima u vidu takva vrsta političke instrumentalizacije, onda se građanin mora pitati da li pravni sistem BiH može na bilo koji način donijeti njemu osjećaj sigurnosti i izvjesnosti. Kad se analiziraju načini na koje propadaju veliki slučajevi, činjenica da jedan dokument može biti zagubljen od jednog do drugog tužilaštva ili činjenica da zbog toga što nije ovjerena kopija bude oslobođen optužbi za kriminal. Činjenice koje se događaju u pravosudnom sistemu BiH upućuju na to da su vladajuće političke oligarhije stvorile nešto gore od takozvanih „banana država“ kojima smo se smijali. Takvo tužilaštvo i takav pravosudni sistem stvoren je da bi bila moguća vlastodržačka anarhija.

Saomoubilačka društvena politika

Nedavno sam čitao jedan Vaš tekst u kojem govorite o fašizaciji bošnjačkog društvenog polja. Šta pod tim podrazumijevate?

– Rahmetli Sulejman Tihić je SDA okrenuo od rigidnog ka narodnjačkom karakteru vlasti i stvarao neku vrstu demokratskog sekularnog društvenog prostora kod Bošnjaka. Lider koji ga je zamijenio okrenuo se ka rigidnoj radikalnoj ideologiji i rekao bih da oni koji su mislili da će ta vrsta rigidnog uma nestati u SDA, sa odlaskom onih novinara koji su nekada uređivali „Ljiljan“ žestoko su se prevarili. „Faktor“ i „Stav“ su gori u svakom pogledu od najgore propagande koju smo vidjeli na bošnjačkom društvenom polju. O polemikama sa stavovcima i onima koji stoje iza njih ću jednog dana napisati ozbiljnu studiju. Zato što način na koji je izvršena fašizacija bošnjačkog društvenog prostora je naprosto nezamisliva. Ne mogu Bošnjaci niti imaju prava govoriti Hrvatima, naprimjer u Mostaru, da vrše fašizaciju preko davanja imena ulica Mileta Budaka i Jure Francetića ako istodobno u gradu Sarajevu traže da saradnici Pavelićevog fašističkog režima imaju svoje ulice i ako relativiziraju odgovornost Bošnjaka za učešće u Pavelićevom pokretu. To je samoubilačka društvena politika. Bošnjačke političke elite moraju shvatiti da na fašizmu kao prihvatljivom modelu ideologije ne mogu graditi svoju budućnost. Ako Busuladžić, Nametak, Čolaković postaju mjere simboličkih vrijednosti u Bošnjaka, onda je mrtav antifašizam Meše Selimovića, Skendera Kulenovića i Maka Dizdara. A živ je fašizam polupisaca kakvi su Čolaković, Nametak i osrednji publicista s rasističkim tekstovima Busuladžić.

Uništena autonomija univerziteta

Prošle sedmice potukoše se i profesori na Univerzitetu u Tuzli. I to dočekasmo?

– Činjenica da su se na Univerzitetu u Tuzli potukli profesori zbog funkcija u okviru hijerarhije akademske zajednice pokazuje koliko je uništena autonomija Univerziteta. Takva vrsta destrukcije univerzitetskog polja je bila nezamisliva. Ako predsjednik Unije studenata traži da Šerijat bude poštovan na Univerzitetu, onda je on obavezan da nam kaže u ime koje ideologije to radi i koji politički subjekt iza njega stoji. Takozvana pomična džuma moguća je u Begovoj džamiji i bilo kojoj drugoj džamiji u BiH za vjerske potrebe studenata. Sekularizam je nedodirljiv u državnim institucijama. Ako se vrši teokratski model obrazovanja i klerikalizira obrazovanje na bošnjačkoj strani, time se daje argument Republici Srpskoj da pravoslavizira obrazovanje i da uvodi svaku slavu u osnovne škole. Opet je zakon spojenih posuda. Ne možete se zaklanjati iza ljudskih prava studenata koji trebaju imati džumu petkom u bilo koje doba dana kako se to radi i na svjetskim sveučilištima.

Zvono za uzbunu je aktivirano

Šta mislite o aktuelnoj bh. ljevici?

– Nermin Nikšić, Željko Komšić i Predrag Kojović imaju povijesnu odgovornost i moraju već sad objaviti zajedničku programsku platformu za nastupe na izborima sljedeće godine. Bez jedinstva, takozvane nominalne ljevice, nije moguć bilo kakav demokratski proces u BiH. Ako je opozicija u organima vlasti u BiH iznevjerila svoju ulogu, onda socijalna bomba može eksplodirati sa strašnim posljedicama. Nema nikakvog razloga da lične sujete sprečavaju zajednički nastup na izborima ove tri partije. Slučaj Sarajeva i gubitak gradonačelničkog mjesta najbolje pokazuje političku neodgovornost takozvane nominalne ljevice. Zvono za uzbunu je aktivirano.

Autor: Evelin TRAKO