Hrvatskog pravaša i intelektualca Milana Šufflaya jugoslavenski žandari čekićem zatukli pred kućnim pragom

0
194

Svjetski intelektualci predvođeni Albertom Einsteinom i Heinrichom Mannom uputili su prosvjedno pismo Međunarodnoj ligi za ljuska prava u Parizu tražeći osudu ubojstva, ali i diktature kralja Aleksandra.

Poznatog hrvatskog povjesničara, filozofa, pravaškog političara te jednog od utemeljitelja znanstvene albanologije, Milana Šufflaya, žandarski agenti dočekali su pred njegovim stanom u Dalmatinskoj ulici u samom centru Zagreba, u noći 18. veljače 1919. godine. U rijetko viđenoj demonstraciji nasilja agenti su znanstveniku razbili lubanju čekićem, a zatim su mu provalili u stan odakle su ukrali zgotovljen treći svezak „Codex albanicus“. Šufflay je od zadobivenih rana preminuo sljedećeg dana, 19. veljače.

Kako je Šufflay, koji se netom bio vratio iz Albanije, dobivao prijeteća pisma te bio učestalo napadan od strane režimskog tiska svima je bilo jasno da iza brutalnog ubojstva stoji velikosrpski režim. Štoviše, kasnije je otkriveno, nakon uspostave Banovine Hrvatske, da je atentat izvršen po zapovijedi tadašnjeg šefa zagrebačke žandarmerije Janka Bedekovića po izravnoj narudžbi iz Beograda. Saznana su i imena ubojica – bili su to agenti Ljubomir Belošević i Branko Zweger, pripadnici režimske organizacije Mlada Jugoslavija. Obojica su se sklonila u Beograd pod zaštitu kralja, ali ih je princ Pavle Karađorđević, na Mačekovo traženje 1940. izručio Zagrebu gdje im je suđeno. Zweger je osuđen na doživotni zatvor, dok je Belošević oslobođen u ponovljenom procesu. Organizatoru ubojstva Bedekoviću nikad nije suđeno.

Ubojstvo poznatog znanstvenika odjeknulo je i u svjetskoj javnosti tako da su intelektualci predvođeni Albertom Einsteinom i Heinrichom Mannom uputili prosvjedno pismo Međunarodnoj ligi za ljuska prava u Parizu tražeći osudu ubojstva, ali i diktature kralja Aleksandra.

Inače, Šufflay je režimu dugo bio trn u oku kao član vodstva Hrvatske stranke prava i jedan od njezinih glavnih ideologa. Bio je jedan od glavnih promotora teze da je “granica na Drini granica dvaju svjetova” naglašavajući da “Tko srlja na Balkan taj truje hrvatsku krv” i “Zapadnjački katolički Hrvati nemaju što da traže na pravoslavnom Balkanu. To je danas domena Srba koji su za to, kroz dugi niz naraštaja, potpuno adaptirani.” Režimski poltroni nisu ga mogli smisliti i jer se kao povjesničar bavio hrvatskom pravnom poviješću i bio istaknuti albanolog čije su teritorije režimski velikosrbi omlovažavali i negirali. Poznata je i njegova izjava “Mi niti smo bili, niti ćemo ikada biti Jugoslavjani. Mi ne poznamo i ne priznamo Jugoslavije.”

Zbog svega navedenog Šufflaya su uhitili već početkom 1920-ih zbog optužbi da je surađivao s političkom emigracijom, osudili su ga zbog veleizdaje na tri i pol godine zatvora. Dvije godine proveo je u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici, a oslobođen je ranije zbog teške bolesti (tuberkoloza) i srčanih smetnji zbog čega je operiran.

Što se tiče njegova znanstvenog rada Šufflay je bio svestran. Najviše se bavio pomoćnim povijesnim znanostima i problematikom hrvatske srednjovjekovne povijesti. Za hrvatsku povijesnu znanost posebno je značajna njegova suradnja sa Tadijom Smičiklasom na pripremi „Diplomatičkog zbornika Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije“ te djelo „Hrvati u sredovječnom viru“ .

Također, Milan Šufflay je napisao više knjiga o povijesti Albanije te ga se smatra za jednog od utemeljitelja albanologije kao znanosti. Pisao je i političke eseje, ali i romane. Njegov roman „Na Pacifiku godine 2255.“ smatra se prvim hrvatskim znanstveno-fantastičnim djelom te ga zbog toga zovu i ocem hrvatskog zf-a. U njemu Šufflay predviđa, među ostalim, izbijanje Drugog svjetskog rata, opće zatopljenje na zemlji, uspon feminizm, porast konzumacije droga, pojavu vegetarijanstva…

Kada je ubijen Milan Šufflay bio je u 52 godini (rođen je 1879. godine u Lepoglavi) te u naponu znanstvene snage.

Komunistički jugoslavenski režim, kao sljedbenik prve kraljeve Jugoslavije, u potpunosti je izbacio njegovo ime iz knjiga i sveučilišta. Dva naoko oprečna režima, monarhija i komunizam, tako su pokazali da osim diktature imaju još nešto zajedničko – jugoslavenstvo kojem je hrvatsko domoljublje bilo ravno veleizdaji te opravdan razlog za ubojstva.

Nažalost, ni uspostavom hrvatske samostalnosti Šufflay nije dobio mjesto koje je erudicijom, širinom i bogatom ostavštinom zaslužio. S druge strane, albanski narod mu je zahvalio tako da mu je postmrtno dodijelio najviše albansko odličje „Naim Frasheri d’or“, 2002. kada je u Albaniji o njemu održan i veliki znanstveni skup, „Shuflaj dhe Shqiptarët“.

Koliko je Šufflay bio znanstveno svestran govore sljedeće činjenice: diplomirao je povijest i doktorirao filozofiju, a govorio je francuski, njemački, talijanski, engleski, latinski, starogrčki, hebrejski, sanskrt, albanski te sve slavenske jezike.
Autor: Dražen Krajcar

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here